U nastavku donosimo:
intervju sa sveučilišnom profesoricom Zlatom Đurđević o stanju u hrvatskom pravosuđu i ulozi Ustavnog suda
što nova predsjednica Vrhovnog suda, Mirta Matić , nasljeđuje i koje zadaće stoje pred vrhom sudbene vlasti
pregled ključnih odluka Ustavnog suda koje su obilježile političko-pravni poredak, uz profesionalnu kritiku njihove težine
iskustva i stavove o položaju stručnjaka u radnim skupinama te ulozi SDP-ova Savjeta za pravosuđe
reakcije na aktualne istrage i primjenu tzv. “Zakona AP”, s naglaskom na presumpciju nedužnosti i standarde vladavine prava
Otkad je bila kandidatkinja predsjednika Republike Zorana Milanovića za predsjednicu Vrhovnog suda, profesorica Zlata Đurđević , predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, nalazi se na "crnoj listi" Vlade. Unatoč stručnosti i svim znanstvenim radovima, za nju više nema mjesta ni u jednoj radnoj skupini niti na listi kandidata za međunarodna tijela. U intervjuu za Jutarnji prokomentirala je aktualno stanje u hrvatskom pravosuđu, kazala što očekuje od nove predsjednice Vrhovnog suda, Mirte Matić, te objasnila kakvu ulogu ima u SDP-u i što očekuje od izbora ustavnih sudaca.
Nakon 30 godina Branimir Glavaš napokon je pravomoćno osuđen za ratne zločine počinjene 1991. nad osječkim Srbima. Što nam to govori?
- To govori o porazu hrvatskog društva. Riječ je o jednom od najtežih ratnih zločina, već 35 godina predstavlja svojevrsno ogledalo političkog i pravnog sazrijevanja Hrvatske u poštivanju najnižeg praga vladavine prava - procesuiranja ratnih zločina. Redovni sudovi su još 2010. godine donijeli osuđujuću pravomoćnu presudu, da bi nakon pet godina, o čemu sam opširno pisala u Jutarnjem listu, Ustavni sud iz pogrešnih, s Ustavom nespojivih razloga, uz arbitrarno i protuzakonito obrazloženje, ukinuo presudu i vratio postupak na početak. Pravosuđe je, evo, nakon 16 godina ponovno donijelo istu odluku. Međutim, šteta koju je odluka Ustavnog suda nanijela žrtvama, krunskom svjedoku Krunoslavu Fehiru i integritetu kaznenog postupka odavno je postala nenadoknadiva. Danas se zbog proteka vremena više ne može govoriti o ostvarivanju pravde u procesnom, sudskom smislu riječi, već jedino u povijesnom i civilizacijskom smislu ova presuda daje priliku Hrvatskoj da stane na pravu stranu vlastite povijesti. No, s obzirom na to da će osuđenik sigurno opet zatražiti zaštitu Ustavnog suda, ostaje vidjeti hoće li taj sud i ovaj put biti spreman ponovno staviti izvan dosega pravde jedan od najtežih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj.
Kad smo kod Ustavnog suda, vjerujete li da će se u ovom ponovljenom postupku izabrati tri suca koja nedostaju?
- Nadam se da hoće. Bitno je da Hrvatska ima popunjen Ustavni sud i da funkcioniramo kao pravna država, da poštujemo svoj Ustav i biramo ključne ustavne figure za zaštitu vladavine prava i ustavnosti, kao što su ustavni suci ili predsjednica Vrhovnog suda, na vrijeme. Nažalost, praksa funkcioniranja tijela na vlasti pokazuje grubo zanemarivanje i kršenje ustavnih obveza.
Zlata Đurđević piše za Jutarnji: Ono što je Turudić napravio je protivno pravu EU, kaznenom procesnom pravu i Ustavu RH!
Opet nije dobro započelo. Sandra Benčić iz Možemo! problematizira to što je doslovno od danas do sutra na dnevni red Odbora za Ustav stavljena točka dnevnog reda s utvrđivanjem liste kandidata za ustavne suce koji ispunjavaju uvjete.
- To nije bilo samo tehničko pitanje, nego pitanje izvršavanja zakonom propisane funkcije Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Kad bi njegova funkcija bila tehnička, tada Odbor ne bi ni bio potreban jer bi stručne službe Sabora same pregledale kandidature i utvrdile tko ispunjava uvjete.
Međutim, Ustavni zakon o Ustavnom sudu i Poslovnik Hrvatskoga sabora upravo Odboru povjeravaju provođenje postupka kandidiranja i predlaganja sudaca Ustavnog suda Saboru. To podrazumijeva da članovi Odbora sami moraju imati stvarnu mogućnost provjeriti ispunjavaju li kandidati zakonske pretpostavke za kandidaturu. Riječ je o provjeri formalnih uvjeta, poput hrvatskog državljanstva, završetka Pravnog fakulteta, odnosno doktorata pravnih znanosti te potrebnog radnog iskustva od 12, odnosno 15 godina, a ne o vrednovanju kvalitete kandidata, ali ni ta se zadaća ne može svesti na puko potvrđivanje onoga što su prethodno utvrdile stručne službe.
Za provjeru tih formalnih pitanja treba određeno vrijeme, posebno ako imate 17 prijava. A koliko sam shvatila iz medija, materijali su članicama i članovima Odbora dostavljeni večer prije sjednice, da bi se sutradan ujutro od njih već očekivalo da odluče o listi kandidata. Stoga se nije dala prilika članovima Odbora da oni sami pregledaju prijave i procijene postoje li formalni uvjeti, što je njihova ustavna zadaća.
Kao procesualistica mogu potvrditi da je jako važno da se poštuju postupovna pravila, ne zbog političke pristojnosti, nego zbog poštivanja postupovnih jamstava i vladavine prava. To je conditio sine qua non (uvjet bez koj…
Read the full article at Jutarnji list →
Croatia