Za sve je 'kriv' srpski poduzetnik Aleksandar Bijelić . On je još prošle godine na jednom sajmu u Njemačkoj predstavio model novog, redizajniranog Yuga, a on prvi prototip trebao bi biti predstavljen sljedeće godine na specijaliziranoj EXPO izložbi u Beogradu.
Bjelić je ranije otkupio prava na ime kultnog brenda jugoslavenske industrije, a novi Yugo želi pozicionirati na tržištu kao konkurenciju malim električnim i hibridnim automobilima. Njegova cijena trebala bi biti oko 12.000 eura, a najavljena potrošnja nevjerojatne 2,2 litre na 100 kilometara.
Još se ne zna gdje će se Yugo proizvoditi i gdje će se izvoziti, a bit će zanimljivo vidjeti hoće li ovo biti drugi pokušaj proboja na američko tržište na kojem je doživio fijasko krajem prošlog stoljeća.
Kad se pojavio u Jugoslaviji krajem 1980. godine, Yugo je postao hit. Zastava iz Kragujevca željela je pokazati svijetu da ide u korak s vremenom i da tržištu može ponuditi moderan, povoljan i zanimljiv mali automobil. I bila je u pravu - Yugo je u Jugoslaviji i nekim susjednim zemljama bio pun pogodak.
Tijekom njegova uspona američki poduzetnik Miro Kefurt kontaktirao je Zastavu s idejom da Yugo počne uvoziti u SAD. Nakon što je dobiveno potrebno odobrenje Fiata, u Kaliforniji je osnovana tvrtka YugoCars Inc., koju su pokrenuli Kefurt i njegov poslovni partner Ray Burns. Nova tvrtka trebala je biti zadužena za marketing i prodaju Yuga na američkom tržištu.
Pozitivne reakcije
Američkoj publici Yugo je prvi put predstavljen na salonu automobila u Los Angelesu 1984. godine, i to u crvenoj, bijeloj i plavoj boji, simbolično prilagođen američkom tržištu.
I dok su prve reakcije bile uglavnom pozitivne, negativne su bile one kalifornijskih regulatora koji su odmah zaključili da Yugo ima ogromnih problema s emisijom plinova. Oni su bili debelo iznad gornje granice dopuštenog, a Zastava je uvoznicima odmah poručila da nema namjeru raditi novi motor samo za američko tržište.
Prilagodbe se primio YugoCars Inc., napravio više od 500 preinaka kako bi se zadovoljili američki standardi i Yugo je u prodaju krenuo 1985. godine.
Yugo je konačno krenuo u prodaju u SAD-u 1985. godine. Osnovni model GV koštao je 3990 dolara, što bi danas odgovaralo iznosu od nešto manje od 11.500 dolara. Do 1987. godine kupci su mogli birati između pet različitih izvedbi.
Ponudu je otvarao osnovni GV, slijedio ga je GVS s blagim sportskim paketom karoserije, dok je GVC bio nešto skuplji zbog ugrađenog krovnog otvora. GVL je donosio više opreme i udobnosti u unutrašnjosti, a vrh ponude bio je GVX s većim 1,3-litrenim motorom, aluminijskim naplatcima i svjetlima za maglu. Kabriolet verzija predstavljena je 1988. godine.
Kako je sve krenulo po zlu
Nakon početnog uspjeha popularnost Yuga vrlo je brzo dosegla vrhunac i počela padati i nikad se nije oporavila. Jedan od razloga početnog uspjeha bila je agresivna marketinška kampanja. Yugo je promoviran kao pristupačan novi automobil za kupce koji bi inače kupili rabljeno vozilo. Istodobno se reklamirao i kao pouzdan drugi automobil za imućnije obitelji.
Tvrtka YugoCars Inc. prodala je 48.812 vozila tijekom 1987. godine, a godinu kasnije još 31.546 primjeraka. No nakon toga prodaja je nastavila padati.
Kako bi pokušao ostati konkurentan, Yugo je 1990. dobio trostupanjski automatski mjenjač Renaultova podrijetla, a za modelsku godinu 1991. uveden je motor s elektroničkim ubrizgavanjem goriva koji je zamijenio zastarjeli 1,3-litreni motor s rasplinjačem iz modela GVX.
No te promjene stigle su prekasno.
Veliki opoziv obuhvatio je praktički svaki Yugo prodan u SAD-u između 1985. i 1990. godine, ukupno oko 126.000 vozila. Američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) opoziv je pokrenula zbog kršenja propisa o emisijama štetnih plinova, a YugoCars Inc. optužen je da je američkim vlastima davao netočne podatke o ekološkim karakteristikama motora.
Opoziv je bio toliko velik i skup da je YugoCars Inc. 1992. godine prekinuo uvoz automobila, a ubrzo potom potpuno ugasio poslovanje.
U tom trenutku Yugo je već imao reputaciju loše izrađenog i nepouzdanog automobila pa njegov nestanak s tržišta gotovo nitko nije žalio. U posljednjoj godini prodaje, 1992., u SAD-u je prodano svega 1412 primjeraka - ukupno 141.651 'Yugića' u osam godina na američkom tržištu.
Procjenjuje se da je u SAD-u do danas 'preživjelo' oko 400 primjeraka Yuga. Oni u SAD-u imaju kultni status, a njihovi vlasnici se često nalaze i izmjenjuju iskustva o - najčešće - idejama za popravke...
Read the full article at tportal →
Croatia