IMAGN IMAGES via Reuters
/
GARY VASQUEZ
Nakon dvije utakmice u kojima je naš nacionalni tim igrao izuzetno defanzivno naredna utakmica iziskuje potpuno drugačiji pristup. Moramo igrati na pobjedu i tražiti gol više.
Oglas
U eri Sergeja Barbareza najčešće gledamo izvedbu naše reprezentacije u pomalo staromodnoj 4-4-2 formaciji. Naš tim igra na kartu fizičke nadmoći, jake odbrane i dobrih prekida dok se ne susretne sa reprezentacijama koje nameću neke druge i modernije fudbalske filozofije. Ta filozofija biće potrebna i nama, ako želimo ići dalje na Mundijalu.
Vezni red naše reprezentacije najveća je boljka i zvuči gotovo nevjerovatno da su oba naša centralna vezna igrača protiv Švicaraca imala negativan progres lopte. U modernom fudbalu, koji je opsjednut kontrolom prostora, geometrijom i brzinom tranzicije, podatak da oba centralna vezna igrača imaju negativnu progresiju predstavlja ozbiljan taktički alarm.
Jednostavno rečeno, progresija u fudbalskoj analitici (bilo kroz pasove ili nošenje lopte) mjeri koliko igrač svojim potezima pomijera loptu naprijed prema protivničkom golu. Kada je ta vrijednost negativna, to znači da vaša dva ključna čovjeka u sredini terena statistički više vraćaju loptu unazad (prema stoperima i golmanu) ili je šalju horizontalno (alibi pasovi), nego što je guraju naprijed kroz protivničke linije.
U tom je slučaju igra sa dva špica potpuno besmislena jer napadački dvojac nema upotrebljive pasove. Najbolji je primjer Demirović koji je tek dvadesetak puta dodirnuo loptu u duelu sa Švicarcima. Iako mnogo trči, radi presing i žrtvuje se za tim, on ne obavlja svoju osnovnu ulogu. Jasno je i da je naša reprezentacija kreirala jako mali broj prilika iz igre tokom Mundijala, a protiv Katara trebamo mnogo više.
Dva nekreativna veznjaka postavljena u liniju vrlo su laka meta, pa čak i slabijim reprezentacijama. Barbarez bi, ako želi kreirati više prilika u veznom redu, trebao posegnuti za asimetričnim rješenjima u postavci igre. Šunjić i Tahirović, koji imaju prividnu sigurnost u pasu, ne bi trebali igrati zajedno. Bosna i Hercegovina trebala bi imati kreativnija rješenja; Bašić, Mahmić, pa i Hadžiahmetović trebali bi otvoriti centralni put ka golu i rasteretiti krila.
Negativna progresija u sredini potpuno je ugrozila i naše najjače oružje sa krilnih pozicija, pa Alajbegović, Memić i Bajraktarević u konačnici nisu donijeli opipljiv napadački učinak. Memić, na čijim je plećima bila ogromna defanzivna odgovornost, protiv Švicaraca je jednostavno izgorio pod pritiskom.
Jedno je sigurno, neće biti lako promijeniti kompletnu filozofiju igre za odlučujući meč. Trebalo bi hrabrosti za potpunu promjenu sistema, a znamo da se selektor za takve rezove teško odlučuje. Ipak, čini se da će ovaj put morati.
Više tema kao što je ova?
Read the full article at N1 Bosna i Hercegovina →
BA