Bila je otvorena osam desetljeća i kroz nju su prošle stotine učenika. No, škola u malom podvelebitskom mjestu Krneza sada je zatvorila vrata jer idućih godina neće biti prvašića. Rastanak s učiteljicom emotivno su doživjela djeca, roditelji, ali i dobar dio mještana.
Nera Lazanja (10) zadnja je generacija koja je pohađala ovu malu školu, a njezin pradjed bio je prva generacija.
"Puno teško. I kad sam jutros čitao, toliko mi je bilo teško", rekao je pradjed Bruno Lazanja .
S Nerom su četvrti razred upravo završili Duje i Antonio. U ove četiri godine postali su najbolji prijatelji.
"Kad dođemo u školu, svatko ide na svoj radijator i grijemo se", rekao je Duje Žigun .
"Ja bih nastavio ići u Krnezu jer sam se već naviknuo da budem u toj školi", rekao je Antonio Zekanović i dodao da mu je najdraži uvijek bio odmor.
Učiteljici pripremili poklon
"Napravili smo cvijeće od žice koja ima vunicu na sebi. Mi smo to kao rukama pleli", rekla je Nera.
Najljepši buket, sliku od prešanog divljeg cvijeća iz Krneze i album pun zajedničkih uspomena dobila je učiteljica Irena.
"Zato što nas je svugdje vodila, što mi želimo, ona nam napravi i tako", rekao je Duje.
Emotivan rastanak
Na njezin oproštaj učiteljice s Krnezom i starom školom došlo je pola mjesta. Ona je rastanak doživjela vrlo emotivno.
"Iako se ja opraštam od škole, opraštam se i od mještana, od djece i od roditelja, ja sam jako ponosna. Ponosna sam na djecu što su postigli, na njihove uspjehe. Trudila sam se kroz tradiciju, kroz smotre tradicijske baštine da im prenesem tu ljubav prema mjestu gdje su rođeni", rekla je Irena Miočić , učiteljica OŠ Jurja Barakovića Ražanac - PŠ Krneza.
"Dok mi mali nije krenuo u školu, praktički nisam neke ljude niti znala i onda bi se u školi upoznali, povezali s njom i to je sve nekako dobilo neki veći smisao. Tako je to ustvari bila jedna velika zajednica, ne samo škola, nego cijelo selo i škola skupa", rekla je Ana Jelinić .
Brojne uspomene iz škole
Mia Jelinić , koja je do četvrtog razreda nastavu pohađala u Krnezi, a do osmog u Ražancu, žali što nema djece koja će imati djetinjstvo lijepo poput njihovog.
"Bilo mi je toliko lijepo, toliko uspomena, toliko slika. Mi smo u toj školi doslovno živjeli. Nama je to bila druga kuća. Nismo čak ni mobitele nosili", ispričala je Mia.
Pradjed Bruno ipak nosi pobjedničku uspomenu iz stare zgrade.
"Ja sam se u školi zaljubio u moju ženu. Bila je najbrža kad bi trčali", prisjetio se Bruno.
Ravnateljica škole iz Ražanca poručuje da Zadarska županija kao osnivač školu može i samo privremeno zatvoriti. Ako bude djece, lako će joj se vrata ponovno otključati.
Read the full article at Net.hr →
Croatia