Puno zanimanja — ne i polemike, jer Zlatko Dalić je sada medijski dosta zaštićen od toga — izazvao je izbor početne postave za utakmicu s Engleskom kojom je Hrvatska otvarala svoj nastup na Svjetskom prvenstvu .
Dalić je ostavljao dojam da dugo i temeljito promišlja o tome i, kad je ona napokon objavljena, najveće je iznenađenje bio izostanak Matea Kovačića . Ali i tu je mogućnost izbornik, ako ste ga pažljivo slušali, između redova najavljivao u nekim svojim ranijim izjavama. Dalić najviše vjeruje svojim senatorima i ne propušta to naglasiti, ali ne dopušta niti da mu stare navike pomute rasuđivanje oko toga što mu donosi bolje šanse za pozitivni rezultat.
Nije stvar u tome da Kovačić odjednom ‘ne valja’; pripremne su utakmice jasno pokazale da nakon oporavka od ozljede još nije na svojih 100 posto i dalo se zaključiti da u nogama nema 90 minuta visokog tempa, i to u vrlo odgovornoj ulozi. Nema ih više ni Luka Modrić i, ako bi započeo s obojicom, Dalić bi vjerojatno trebao završiti utakmicu bez ijednoga.
Sve ostalo — trojica u obrani, izostavljanje Andreja Kramarića, Martin Baturina od prve minute, pa i Petar Musa u špici u ‘svom’ Dallasu — bilo je i otprije više-manje poznato. Dalić je pritom ostao pri onome da Sučića koristi uz Baturinu iza centralnog napadača, a Marija Pašalića u liniji s Modrićem.
Možda bi se moglo da mu je razvoj događaja u prvom poluvremenu dao za pravo u svemu, odnosno opravdao svaku njegovu odluku donesenu pri izboru momčadi. I Sučić, i Pašalić, i Baturina i Musa sudjelovali su u postizanju golova i time skrenuli pozornost na sebe.
Moglo bi se reći i to da je Hrvatska napravila upravo ono što je morala napraviti kako bi imala šanse protiv Engleske: usporiti tempo utakmice na onaj broj okretaja koji njen ‘2+2’ vezni red može kontrolirati te oduzeti suparniku prostor u tranziciji i dubinu između linija. Bila je dovoljno kompaktna za to, a u prvom je dijelu imala čak i nešto više lopte u nogama od Engleske. Pritom je iskoristila obje svoje opasne situacije, zabila golove i sve to moralo je dati optimizam za nastavak.
Livaković je držao Vatrene iznad vode
Međutim, problem nije bio u načinu na koji je Hrvatska igrala. Pravi problem je bio u tome da je Engleska potpuno podbacila u tom prvom poluvremenu i nije bila nalik sebi, a svejedno je Hrvatskoj zabila dva gola.
Jer kad ti četvorica u obrani osvoje ukupno tri duela, a u napadu ne kreiraš praktički nijednu pravu, za sebe karakterističnu situaciju, onda si ili u raspadu ili naprosto moraš bolje u nastavku jer gore ni ne možeš. Prvi je engleski gol došao nakon Modrićeve nepažnje — ili nesreće, ako to tako želite gledati — a drugi iz potpunog nereda pri branjenju kornera kod kojeg je Hrvatska najboljeg centarfora na svijetu ostavila samoga.
AP Photo/Sam Hodde
Modrić je pritom, treba i to spomenuti, odigrao vjerojatno najslabiju svoju utakmicu za Hrvatsku, barem na velikim turnirima. Statistika će reći da je imao 100 posto točnih dodavanja (ali svega 27 njih), imao je nekoliko dobrih iznošenja lopte, ali osim toga nije napravio zapravo ništa i nije bilo nimalo čudno kad ga je Dalić izvadio već početkom drugog poluvremena.
A ono je izgledalo sasvim drugačije od prvog. Objašnjenje adaptacija koje je napravio Thomas Tuchel ostavit ćemo za taktičku analizu, ali nakon što je Jude Bellingham zabio za 3-2 Hrvatska je izgledala poput čamca na pučini koji propušta vodu i čim začepiš jednu rupu, otvori se druga. Dominik Livaković obranio je čak sedam udaraca, odreda upućenih unutar šesnaesterca i nekako držao Vatrene iznad vode.
Kd primiš četiri gola, a golman ti je najbolji pojedinac, onda je sasvim jasno kakvu su utakmicu odigrao i što si iz nje zaslužio. O tome govore i podaci o očekivanim golovima ( xG ), koji su na kraju bili 2,8 prema 0,7 za pobjednika, koji je stvorio sedam ‘velikih šansi’ naspram hrvatske dvije.
U drugom poluvremenu Hrvatska više nije mogla uskratiti Engleskoj otvoreni prostor i našla se na toj pučini. Engleska je pritom bila znatno brža, energičnija, odlučnija i čvršća, a Dalićeve promjene kadra i formacije nisu donijele učinak.
Na površinu je izbilo to što Hrvatska zapravo nije uigrala igru s trojicom u obrani, izbili su nedostaci u branjenju prekida i tranzicije, u fizikalijama i naprosto u individualnoj kvaliteti. Joško Gvardiol imao je možda i goru utakmicu od Modrića i njegova nemoć poslužila je kao ilustracija momentuma i općenitog odnosa snaga na terenu.
Engleska je svojim intenzitetom samo ugasila Vatrene i pomela ih s terena, a njihovi bljeskovi iz prvog poluvremena ostali su samo to, bljeskovi.
Read the full article at Telegram.hr →
Croatia