Arheolozi su u Engleskoj, samo pet kilometara od slavnog kamenog kruga, otkrili strukturu koja je mogla poslužiti kao preteča Stonehengea. Ovo senzacionalno otkriće, starije 500 godina od samog spomenika, nudi potpuno novi uvid u život i vjerovanja neolitičkih zajednica
Arheolozi su u četvrtak objavili vijest o senzacionalnom otkriću u južnoj Engleskoj koje baca novo svjetlo na jedan od najzagonetnijih spomenika svijeta. U blizini prapovijesnog kamenog kruga Stonehengea pronađena je struktura za koju se vjeruje da je služila kao svojevrsni "prototip" pet tisuća godina starog neolitičkog zdanja.
Tim iz britanske tvrtke Wessex Archaeology potvrdio je da se radi o nalazištu koje prethodi Stonehengeu za otprilike 500 godina, a smješteno je na području Bulforda, svega pet kilometara od glavnog kamenog kruga. Otkrivena struktura sastojala se od dva masivna drvena stupa, međusobno udaljena 120 metara. Njihov položaj nije bio slučajan; bili su savršeno poravnati kako bi označavali točku izlaska sunca tijekom ljetnog solsticija i zalaska sunca tijekom zimskog solsticija, što upućuje na to da su drevne zajednice promatrale i slavile kretanje nebeskih tijela stoljećima prije izgradnje monumentalnog kamenog kompleksa.
Iskopavanja je vodio ugledni arheolog Phil Harding , koji je britanskoj javnosti postao poznat dugogodišnjim sudjelovanjem u popularnoj televizijskoj seriji "Time Team" na kanalu Channel 4. Sedamdesetšestogodišnji Harding nije krio svoje oduševljenje, opisavši ovo otkriće kao vrhunac svoje duge i plodne karijere. "Prilike poput ove vjerojatno se ukažu samo jednom u karijeri, jednom u životu", izjavio je Harding. "Vjerojatno se približavam kraju svoje karijere, ali hvala Bogu što sam još uvijek dovoljno dugo u arheologiji da budem dio ovog otkrića, jer ovo je zasigurno njezin vrhunac." Njegove riječi svjedoče o golemoj važnosti nalazišta koje ne samo da nadopunjuje priču o Stonehengeu, već otvara potpuno novo poglavlje u razumijevanju duhovnog života ljudi koji su nastanjivali ravnicu Salisbury prije više od pet tisućljeća.
Osim rupa u kojima su nekoć stajali drveni stupovi, lokalitet je ponudio i pravo malo bogatstvo drugih nalaza koji potvrđuju da je mjesto bilo središte velikih vjerskih okupljanja. Među pronađenim artefaktima su fragmenti keramike, životinjske kosti koje ukazuju na ritualne gozbe te iznimno rijedak nož u obliku diska, izrađen s nevjerojatnom vještinom. Posebnu pažnju stručnjaka privukao je upravo taj nož, koji je pronađen zaboden u zemlju u uspravnom položaju, što sugerira da je pažljivo postavljen kao dio nekog obreda te da je imao snažno simboličko značenje. Svi ovi elementi zajedno slikaju živopisnu sliku zajednice koja je imala razvijen sustav vjerovanja i rituala usko povezanih s prirodnim ciklusima i kretanjem sunca, što je praksa koja će kasnije doživjeti svoju kulminaciju u izgradnji samog Stonehengea.
Istraživanje koje je dovelo do ovog epohalnog otkrića provedeno je u sklopu arheoloških radova koji su podržavali program britanskog ministarstva obrane za smještaj postrojbi povučenih iz Njemačke. Područje oko Stonehengea jedno je od najvećih vojnih vježbališta u Ujedinjenom Kraljevstvu, a vojna prisutnost je, ironično, pomogla očuvanju krajolika od prekomjerne gradnje. Prvotna iskopavanja obavljena su između 2015. i 2017. godine, no bili su potrebne godine detaljnih analiza i testiranja kako bi se donijeli konačni zaključci i potvrdila starost i značaj nalazišta. Objava rezultata tempirana je neposredno uoči ljetnog solsticija, datuma kada se tisuće ljudi okupljaju kod Stonehengea kako bi proslavili najduži dan u godini na sjevernoj hemisferi.
Sam Stonehenge, kao simbol britanske kulture i povijesti, i dalje privlači nebrojene turiste i ostaje jedno od najposjećenijih mjesta svjetske baštine. Građen je u fazama na prostranoj ravnici Salisbury, počevši prije otprilike pet tisuća godina, dok je jedinstveni kameni krug podignut u kasnom neolitičkom razdoblju, oko 2500. godine prije Krista. Njegovo značenje predmet je žestokih rasprava, no najprihvaćenija teorija jest da se radilo o hramu usklađenom s kretanjem sunca. Međutim, druge teorije spominju ga kao mjesto krunidbe danskih kraljeva, druidski hram, kultni centar za iscjeljivanje ili čak kao astronomsko računalo za predviđanje pomrčina. Novo otkriće drvene strukture dodatno osnažuje ideju o astronomskom i ritualnom značaju, pokazujući da je ta tradicija postojala i prije podizanja prvog kamena. "Ono što će rijetki shvatiti jest da su prije 5000 godina, na obližnjem brežuljku s pogledom na današnji Bulford, ljudi činili potpuno istu stvar – štovali su i slavili izlazak sunca na ljetni solsticij", slikovito je zaključio Harding.
Stručnjaci iz organizacije English Heritage ističu kako je za tadašnje zajednice zimski solsticij možda imao čak i veću važnost. Zima je bila doba kada "svjetlost umire", pa su rituali vjerojatno služili kako bi se potaknuo ili proslavio povratak sunca i života. Otkriće kod Bulforda savršeno se ukl…
Read the full article at Večernji list →
Croatia