Shutterstock
Četiri godine je plakala. Svaki dan. Za svojim mužem. Za svojom djecom. Za životom koji je nestao tokom godina terora Crvenih Kmera. Onda je jednog dana prestala plakati i oslijepila.
Oglas
Kada je Pol Potov režim preuzeo vlast u Kambodži 1975. godine, počelo je jedno od najbrutalnijih poglavlja 20. vijeka. Novi revolucionarni lideri krenuli su u izgradnju potpuno novog društva. Gradovi su ispražnjeni, milioni ljudi su prisilno preseljeni na selo, porodice su razbijene, a pojedinci su poslani u radne logore. Gladovanje, prisilni rad, mučenje i pogubljenja postali su dio svakodnevnog života. Za manje od četiri godine, umrlo je između 1,5 i 2 miliona ljudi - oko četvrtine tadašnjeg stanovništva zemlje. Mnogi su umrli ne samo od nasilja, već i od iscrpljenosti, bolesti i gladi.
Među preživjelima je bila i žena čiju su priču kasnije dokumentovale istraživačice Patricija Rozee i Gretchen Van Boemel, o čemu su pisale u NewYorkeru.
Užasnuto zurila, a zatim više nije vidjela
Njen muž je ubijen pred njenim očima. Izgubila je i druge članove porodice u haosu genocida . Ostala je sama, okružena nasiljem, strahom i stalnim iščekivanjem smrti.
Nakon što joj je muž umro, plakala je svaki dan. Četiri godine. Onda je jednog dana prestala. I ubrzo nakon toga, više nije mogla vidjeti.
Kada je stigla kod doktora, podvrgnuta je testovima. Njene oči su bile iznenađujuće zdrave. Nije bilo bolesti mrežnjače. Nije bilo oštećenja očnog živca. Nije bilo očiglednog medicinskog objašnjenja za njeno sljepoću. Pa ipak, nije mogla vidjeti.
Bonus video:
Decenijama smo navikli misliti da se psihička bol manifestuje prvenstveno kao tuga, anksioznost ili depresija. Ali ljudski organizam ne prepoznaje tako jasnu podjelu između mentalnog i fizičkog kao što često pretpostavljamo. Ponekad se najgore rane ne izražavaju u umu, već u tijelu, navode istraživačice.
I ova žena nije bila izolovan slučaj.
Stotine sličnih priča
Tokom 1980-ih i 1990-ih, ljekari i istraživači u Kaliforniji počeli su primjećivati čudan obrazac: među kambodžanskim izbjeglicama javljali su se slučajevi teškog gubitka vida za koje ljekari nisu mogli pronaći organski uzrok.
Jedna od žena je svjedočila ubistvu svoje kćerke. Druga je gledala brutalno pogubljenje rođaka. Treća je izgubila gotovo cijelu porodicu. Sve su preživjele glad, prisilni rad, poniženje i dugotrajan strah.
Istraživači i doktori su se susreli s otprilike 150 žena u kambodžanskoj zajednici u Kaliforniji sa sličnim simptomima gubitka vida bez ikakve identificirane organske bolesti oka.
Njihove priče bile su šokantno slične. Većina je izgubila bliske članove porodice. Mnogi su svjedočili nasilnim pogubljenjima. Neki su vidjeli ubistvo svoje djece ili partnera. Gotovo svi su godinama živjeli u uvjetima koje sada prepoznajemo kao izuzetno traumatične.
Ono što im je bilo zajedničko nije bilo samo iskustvo genocida, već i sljepoća.
Ekstremni šok uzrokuje psihogene simptome
Danas stručnjaci klasifikuju takve pojave kao funkcionalne neurološke poremećaje ili psihogene simptome. To ne znači da osoba izmišlja simptome. Naprotiv. Simptomi su stvarni. Osoba zaista ne može vidjeti, zaista ne može hodati ili zaista gubi glas. Jedina razlika je u tome što uzrok nije oštećenje organa, već promjena u funkcionisanju nervnog sistema pod uticajem ekstremnog psihičkog stresa.
Neki istraživači su također opisali ovaj fenomen kao oblik disocijativne reakcije. Kada je iskustvo previše zastrašujuće da bi ga osoba mogla obraditi, um i tijelo reagiraju na načine koji se čine gotovo nezamislivim.
Možda je to razlog zašto priče ovih kambodžanskih žena danas tako snažno odjekuju. Ne zato što se odnose na sljepoću. Već zato što se odnose na nešto što svi intuitivno razumijemo: da postoje stvari koje vidite i nikada ne možete zaboraviti.
I da ponekad cijena preživljavanja nije samo sjećanje na užase. Ponekad tijelo čini sve što može da ih više nikada ne mora vidjeti.
➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android / iPhone/iPad
Više tema kao što je ova?
Read the full article at N1 Bosna i Hercegovina →
BA