Telegram se gotovo pola godine zakonskim alatima bori za pristup podacima o tome za što je i kako raspodijeljeno 1,8 milijardi eura Sveučilištu u Zagrebu iz državnog proračuna. Nakon što je Fuchsovo ministarstvo u suradnji sa Sveučilištem odlučilo uskratiti nam informacije o javnom novcu, Povjerenica za informiranje u posljednjem je koraku ustvrdila da je Telegram cijelo vrijeme bio u pravu i naložila Fuchsu dostavu traženih podataka o ogromnom javnom novcu.
Osim toga, Povjerenica je u svom rješenju detaljno elaborirala da su Ministarstvo i Sveučilište, u suštini, Telegramu nezakonito ograničili pristup informacijama o milijardama kojima porezni obveznici financiraju najveće javno sveučilište u državi. Posebno se ističe njena opaska kako je Fuchs iskoristio izliku da se Sveučilište ne slaže s objavom podataka i odlučio im izići u susret, iako za to nije imao nikakvo zakonsko uporište.
Pritom je posve jedinstveno ovakvo Fuchsovo povlađivanje zagrebačkom sveučilištu oko skrivanja dodijeljenih ih milijardi. Naime, ministar znanosti je nakon Telegramovog inicijalnog zahtjeva objavio sve financijske podatke svih programskih ugovora svih ostalih javnih sveučilišta, ukupno njih osam. U isto vrijeme, jedino je financijske podatke Sveučilišta u Zagrebu odlučio objaviti tako što je sve iznose – zacrnio. Istaknimo kako je ovdje riječ o financiranju javnih sveučilišta putem programskih ugovora koji se potpisuju između države i sveučilišta.
Za devet javnih sveučilišta, krajem 2025. ugovoreno je ukupno 3,3 milijarde eura za financiranje njihova četverogodišnjeg rada. U potpisanim ugovorima definirano je koliko će ljudi biti zaposleno na sveučilištima u iduće četiri godine, koliko će ljudi napredovati na viša radna mjesta, koje će nastavne i znanstveno-istraživačke rezultate sveučilišta postizati za novac ugovoren iz državnog proračuna i koliko će im novca biti isplaćeno za tzv. hladni pogon – plaće, infrastrukturne te režijske troškove i slično.
Iznimka za zagrebačko sveučilište
Nakon što je svih devet programskih ugovora potpisano, niti jedan od njih nije bio javno objavljen pa je Telegram prvo od svih sveučilišta zatražio njihovu dostavu. S time smo imali problema jer su sveučilišta različito postupala; s nekih su nam tvrdili kako ugovor ne mogu dostaviti bez suglasnosti druge strane (odnosno države), neka su nam dostavljala samo parcijalne dijelove dokumentacije, i slično. Zato smo se sredinom prosinca 2025. obratili Ministarstvu znanosti i od njih zatražili dostavu svih programskih ugovora koje je ministar potpisao s javnim sveučilištima.
Nakon što su nam produljivali rok za odgovor, iz Ministarstva su početkom veljače objavili sve tražene financijske podatke za osam javnih sveučilišta. Objavili su dokumente i za zagrebačko sveučilište, no njihove financijske podatke posve su nevjerojatno kompletno zacrnili i to, kako su naveli, na zahtjev samog Sveučilišta. Istoga časa od Ministarstva smo zatražili kompletnu objavu podataka za zagrebačko sveučilište, objašnjavajući u formalnom zahtjevu da je riječ o javnom novcu za koji u ovom slučaju ne postoje baš nikakva zakonska ograničenja objave.
Desetak dana kasnije, Fuchs nas je službeno odbio. U vlastoručno potpisanom Rješenju gotovo akrobatski objašnjava kako je “u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu” odlučio objaviti zacrnjene financijske podatke, odnosno da je postupio “sukladno odlukama Sveučilišta u Zagrebu” pa objavio “djelomično ograničene podatke”. Još nam je naveo kako je proveo tzv. test razmjernosti i javnog interesa i pritom utvrdio da u slučaju trošenja 1,8 milijardi eura javnoga novca “prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informacijama u odnosu na javni interes”.
Ukazivali na Fuchsov paradoks
Na ovakvo Fuchsovo rješenje uložili smo žalbu Povjerenici za informiranje. Argumentirali smo kako su financije koje je država dodijelila zagrebačkom sveučilištu javna sredstva koja ne podliježu baš nikakvim ograničenjima objave. Istaknuli smo i kako Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da nije potrebno provoditi test razmjernosti kada je u pitanju raspolaganje javnim novcem, kao i da je ministar odmah trebao objaviti podatke jer ni na koji način nisu klasificirani stupnjem tajnosti.
Ukazali smo i na paradoksalnu situaciju u kojoj je Fuchs objavio sve podatke za preostalih osam javnih sveučilišta, selektivno skrivajući samo one zagrebačkog i to “u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu”, te “postupajući sukladno odlukama Sveučilišta u Zagrebu”. Povjerenica Anita Markić našu je žalbu proglasila osnovanom i poništila Fuchsovo rješenje kojim nam je uskratio tražene informacije. U obrazloženju je, zapravo, potvrdila da je naša argumentacija iz prigovora u cijelosti bila ispravna.
Dobili podatke nakon 6 mjeseci
Ukazala je da je Ministarstvo, odlučujući o našem zahtjevu, provodilo test razmjernost i javnog interesa ne uzimajući u obzir zakonsku odredbu prema kojoj to nije potrebno činiti ako je riječ o informacijama o raspolaganju javnim novc…
Read the full article at Telegram.hr →