U nastavku suđenja Leopoldu B . (50), osumnjičenom za brutalno ubojstvo Kristine K. K . nožem prije nešto više od dvije godine uz rijeku Savu u Novom Zagrebu, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici dodatno su saslušani vještaci koji su izradili treće psihijatrijsko-psihologijsko nadvještačenje. Strahimir Sučić , psihijatar iz PB-a "Sveti Ivan", i kolegica psihologinja Vera Lisec Repić , nakon što su zaključili da je optuženi u vrijeme krvavog zločina bio bitno smanjeno ubrojiv i da se može liječiti u penalnim uvjetima, dobili su zadatak analizirati i poruke na mobitelu optuženog koje je izmjenjivao s pokojnom, svojim sestrama te bivšom partnericom.
- Iz poruka proizlazi da oštećenica izražava ambivalentan odnos prema vezi, istodobno iskazuje privrženost i ljubav prema okrivljenom te nezadovoljstvo određenim aspektima njegova ponašanja. Prigovarala mu je zbog manjka angažmana i žalila se na njegovo trošenje novca na drogu. Njihov odnos bio je u određenoj mjeri obilježen napetošću, međusobnim nerazumijevanjem te konfliktima uz istodobno pokušavanje održavanja te veze - objasnio je Sučić.
Zatim je tužiteljica ukazala na razmjenu poruka kobnog 6. svibnja između Kristine i Leopolda. Počele su u 8.14 dok je žrtva bila na poslu, a okrivljeni ju je ispitivao gdje je, kad će doći kući, tražio je da svome sinu da novac za kino da ne bude kod kuće kad budu razgovarali o njihovu odnosu i svađali se... Nastavno na to tužiteljicu je zanimalo ukazuju li poruke na optuženikovo stanje svijesti i što planira učiniti jer je prije susreta sa žrtvom uzeo nož i ruksak, a potom su otišli na nasip.
Nevjerojatna ispovijest optuženog za svirepo ubojstvo naše poznate umjetnice: ‘Krenuo sam sa Kristinom brati cvijeće...‘
- Leopold je imao plan nešto učiniti. Je li smatrao da je treba kazniti ili pogubiti, odnosno je li joj je mislio definitivno nauditi ili djelomično, mi to ne znamo. Takvo sumanuto rješenje moglo je proizaći iz bolesnog razmišljanja kako spriječiti da ga ostavi - rekli su Sučić i Lisac Repić te naglasili da optuženi nije bio u potpunosti neubrojiv, iako je zločin posljedica kombiniranog djelovanja njegove duševne bolesti i emocionalnih čimbenika povezanih s patološkim odnosom. Postupao je, dodaju vještaci, zbog pogrešnog tumačenja stvarnosti i patološki bolesnog rješenja problema.
- On je žrtvu od jutra tog zadnjeg dana nagovarao da idu van i razgovaraju te da dijete ne bude prisutno. Bio je svjestan da djeca to ne trebaju vidjeti. Kazneno djelo bilo je planirano, a neubrojiva osoba ne može planirati kao što je u ovom predmetu slučaj jer je planiranje postojalo i posljedica je duševne bolesti.
Neke poruke, poput onih u kojima traži žrtvu da slika mobitelom lokaciju gdje se nalazi, odnosno da je na poslu i da mu pošalje sliku, ukazuje na pogoršanje njegova psihičkog stanja i pojavljivanje sumanutih ideja ljubomore iz kojih proizlazi potreba za kontroliranjem tuđeg ponašanja - dodao je Sučić.
Psihologinja Lisac Repić rekla je da iz svih poruka proizlazi da su bili u prilično idiličnoj vezi sve do situacije kad se počelo pogoršavati stanje i kad je žrtva shvatila da okrivljeni ne privređuje, ali troši novac na drogu. Žrtva, pojašnjava, nije shvaćala koliko je njegovo stanje ozbiljno.
Optuženikov branitelj je, pak, ukazao na to da su neke poruke Kristini "besmisleni stihovi", na što mu je psihijatar rekao da su to "bolesna stanja koja ukazuju na relaps bolesti shizofrenije potpuno zbrkanog tijeka mišljenja". Na kraju su vještaci rekli da je Leopold B. prosječno inteligentan te razumije svoju bolest pa simptome koristi manipulativno u svoju korist.
- Netko tko je manje inteligentan toga se ne bi dosjetio. Nama je pričao o svojim trupama u borbama. Prenaglašavano nam je to nudio kao svoje glavno obilježje - zaključili su vještaci na niz pitanja tužiteljice.
Podsjetimo, Lisec Repić je ranije, braneći svoj nalaz i mišljenje, upitana je li nedostatak empatije posljedica bolesti ili nečeg drugog, na što je odgovorila da se u optuženikovu slučaju radi o manifestaciji bolesti, ali nije mogla sa sigurnošću reći da je optuženi, i dok je bio zdrav, bio empatičan.
- On je emocionalno prazan i nema ništa od toga da dugotrajno bude dobar. Samo gleda sebe i taj empatički deficit je obilježje njegove bolesti. Kontrola realiteta u njegovu slučaju je toliko slaba da to odgovara osobama za koje je potrebno liječenje. Jer ne uviđa realitet oko sebe, ljude ni događaje, kao ni njihove iskaze koje ne može vremenski evidentirati. Ne vidi vrijednost nečega, potpuno je distanciran. On ne bi mogao opstati u svijetu u kojem ne vidi sve kako treba. Stvari vidi suženo i nakrivo. U normalnom okruženju se ne bi snašao – pojasnila je psihologinja. Psihijatar Sučić je pak stekao dojam da u slučaju optuženika postoji "određeni trend simuliranja". Na njega se potom nadovezala još psihologinja pojasnivši da je optuženi "pravi duševni bolesnik, ali nije akutno poremećen, već stvari uzima za sebe i nastoji postići što bolji ishod koji očekuje kalkulir…
Read the full article at Jutarnji list →
Croatia