Kroz više od šest desetljeća karijere Seka Sablić postala je sinonim za komediju, ali i za oštar, beskompromisan komentar društva, a njezine replike danas žive novim životom na društvenim mrežama
Ikona regionalnog glumišta, legendarna Jelisaveta Seka Sablić , proslavila je svoj 84. rođendan, no vitalnost i oštrina duha i dalje je ne napuštaju. Ona je lice koje je obilježilo odrastanje generacija, simbol umjetničke predanosti čije su uloge nadživjele i državu u kojoj su nastale. Od kazališnih dasaka Ateljea 212 , gdje je članica od 1967. godine, preko kultnih filmova koji su definirali jugoslavensku kinematografiju, do televizijskih serija čije se replike danas pretvaraju u viralne memeove na TikToku i Instagramu, Seka Sablić dokaz je da pravi talent ne poznaje ni vrijeme ni granice. Njezin humor uvijek je bio više od puke zabave; bio je to precizan rez u društvene patologije, pronicljivo ogledalo koje je razotkrivalo malograđanštinu , lažni moral i licemjerje. I danas, u devetom desetljeću života, aktivna je, snima, glumi i bez dlake na jeziku komentira stvarnost, ostajući vjerna sebi i svojoj publici.
Iako je iza nje opus od gotovo 200 kazališnih predstava, pedesetak serija i dvadesetak filmova, jedna je uloga ostala urezana u kolektivno pamćenje kao nijedna druga. Riječ je, naravno, o Kristini iz remek-djela Slobodana Šijana "Maratonci trče počasni krug" iz 1982. godine. Ta joj je uloga donijela Zlatnu arenu u Puli i status besmrtne filmske heroine. Zanimljivo, ni sama nije očekivala planetarni uspjeh filma. "Mislim da nitko nije bio toliko vidovit da zna da će taj film odoljeti vremenu i biti kultni", priznala je jednom prilikom, dodavši kako je ponosna što je dio tog projekta. Nagrada ju je, kaže, potpuno iznenadila. "Bila sam u Grčkoj i neki Beograđani su mi javili da sam dobila Arenu. Bila sam istinski iznenađena, nisam imala snage ni da se radujem", prisjetila se. Do danas je ljudi na ulici pozdravljaju s "kupačice Kristina", a ispričala je i anegdotu sa snimanja, kada se Bora Todorović naljutio na nju jer je u jednom intervjuu izjavila da se na setu nisu zabavljali, već "borili za dnevnice na jezeru Trešnjica".
FOTO Evo kako izgleda sestra Doris Pinčić. Izgledaju kao blizanke, a jedna stvar ih bitno razlikuje
Ipak, svoditi karijeru Seke Sablić samo na komediju bilo bi posve pogrešno. Ona je u svojem komičarskom izričaju uvijek nosila dublju poruku, a to je i sama potvrdila. "Jesam, odlično vladam komedijom. Zato što je komedija zapravo pobuna i osveta. Onima koji to zaslužuju", objasnila je. Ta pobuna vidljiva je i u njezinim javnim istupima, gdje nikada nije bježala od kritike vlasti i društvenih anomalija. Njezina izjava za srpski tjednik Nin, "otadžbina je tamo gdje ti je dobro, a ne gdje su sarme", izazvala je bijes desničarskih krugova u Srbiji, no ona i danas čvrsto stoji iza tih riječi. S jednakom oštrinom uspoređuje devedesete s današnjim vremenom u Srbiji. "Pa to je isto. Ako nije i gore. Još mnogo jače, mnogo brutalnije, mnogo buđavije. Retrogradno je, i otišlo je predaleko. Nikad tako nije bilo", izjavila je u intervjuu za Telegram.
Rođena je u Beogradu 13. lipnja 1942. godine, u surovim ratnim vremenima. Djetinjstvo joj je, kako je ispričala, bilo obilježeno siromaštvom, ali ne i mukom. Otac Stevan, porijeklom s Banije, radio je kao krojač i brinuo se da obitelj nikad ne bude gladna, dok je majka, sefardska Židovka s Dorćola , čeznula za "provodom i luksuzom". "Tako sam ja, kao mala, stalno govorila kako ću biti bogata. ‘Kad porasteš, što ćeš biti?’ - ‘Bit ću bogata!’", prisjetila se. Iako je život odvela u nematerijalne vrijednosti, ostala je pri stavu da je važno osigurati dostojanstven život bez poniženja. Usprkos golemoj popularnosti i statusu dive, otkrila je i jednu neostvarenu glumačku želju. "Nikad nisam dobila ulogu zavodnice. Sad kad pogledam svoje stare snimke i slike, pomislim - ‘Bože, što sam bila dobra riba’. Nije mi jasno što mi je falilo, pa mi to nikad nisu dali da glumim. Eto, to nikad nisam bila", priznala je s karakterističnom iskrenošću.
Svoju kritičku svijest i hrabrost da javno progovori o problemima pokazivala je desetljećima. Prisjetila se predstave "Tamna je noć", koja se igrala početkom devedesetih i bila je jedna od rijetkih umjetničkih istina o stanju u Srbiji u vrijeme potpune medijske blokade. U njoj je igrala lik majke, malograđanke i velike "patriotkinje" s dvostrukim moralom. "Obožavala sam igrati taj tip žene, majku koja zagovara odlazak u vojsku, ali tuđih mladića, dok svog sina sklanja i krije da bi ga sačuvala od rizika rata. Dakle, u pitanju je patriotizam na kojem se bazira cijela naša društvena i povijesna drama", objasnila je Seka . Predstava je na kraju zabranjena, ali tek nakon što je odigrana više od 300 puta i gostovala diljem Europe i u New Yorku.
Dok je na sceni i ekranu bila otvorena knjiga, svoj privatni život desetljećima je uspješno čuvala od javnosti. U 34. godini rodila je sina Stefana, danas uspješnog kazališnog redatelja, no…
Read the full article at Večernji list →