I could be happy

Igra je bila daleko od impresivne, ali Bosna i Hercegovina možda baš zato može biti zadovoljna otvaranjem Svjetskog prvenstva u Kanadi. Protiv nabrijanog domaćina nošenog neočekivano glasnom i angažiranom publikom ovdje u Torontu izabranici Sergeja Barbareza osvojili su bod i sudbinu na ovom turniru ostavili u svojim rukama.

Dvanest je godina Bosna i Hercegovina čekala ovaj dan. Prije samo nekoliko mjeseci — ne godina, kako volimo reći — djelovalo je da se još dugo neće dogoditi. No, u petak je Toronto bio u plavoj i žutoj boji; rijeka navijača slijevala se prema jezeru Ontario i polumontažnom stadionu koji je proširen za ove prilike.

FIFA-in način prodaje ulaznica i umjetno dizanje cijena nije značilo samo prilično veliki broj praznih mjesta — iako je gomila ljudi bila natjerana ostati u fan zoni i gledati utakmicu na velikom ekranu — nego i katastrofaln vizualni efekt za navijače Bosne i Hercegovine koji su bili raštrkani po čitavom stadionu.

Sama utakmica zapravo nije donijela ništa novo. Dvije godine otkako je Sergej Barbarez izbornik BiH, ova selekcija zaista jest dobila jasnu sliku kako izgleda. To što ta slika ne ostavlja istu impresiju na svakoga drugi je par rukava, ali kad se podvuče crta Barbarez tom svojom idejom dobiva rezultat. A rezultat je najvažniji.

BiH se i za Kanadu spremila dobro. A ka kažemo “spremila dobro”, tu isključivo mislimo na neutraliziranje najboljih strana suparničke momčadi. To je Barbarezova filozofija, ako se uopće može tako nazvati — u svojih zadnjih osam utakmica BiH nije pobijedila, ali nije ni izgubila. Da se razumijemo, nije ovo jučer u Torontu bila dobra Bosna i Hercegovina, daleko od toga. Bila je i malo nekarakteristična — plašljiva, pod dojmom scene na koju je istrčala, bez onog pobjedničkog žara koji je imala u Cardiffu ili protiv Italije. Ali to ne znači da nije imala karakter; naprotiv.

Možda i najbolja stvar koju navijači i Barbarez mogu izvući iz ove utakmice je ta da je donijela rezultat usprkos tome što je bila jedna od lošije odigranih u posljednje dvije godine. Jer bod je u ovakvoj situaciji pozitivna stvar; ovo je turnirski nogomet i važno je ne gubiti.

Jesse Marsch izgledao je sretan kao malo dijete. Pričao je nakon utakmice o tome koliko ga BiH nije iznenadila, koliko je igrala ono što se od nje i očekivalo, ali i koliko je to Kanađanima i dalje predstavljalo problem. I njemu nedostaje kvaliteta, nasušno mu nedostaje kvaliteta, ali Kanada ju je nadomjestila velikom borbenošću i agresivnošću. BiH je, opet nimalo karakteristično, na tu agresivnost odgovorila pomalo mekano, iznenađeno. Ali je rezultat ostvarila gotovo na rutinu.

I to je ono što je dobro; ovo je selekcija na početku svog razvoja, selekcija bez iskustva, selekcija u kojoj je samo jedan starter dosad imao nastup na Svjetskom prvenstvu. I takva je selekcija, uz lošu igru, ostvarila pozitivan rezultat.

REUTERS

Naravno da je ostao i ogroman prostor za analizu. BiH je dobrim dijelom utakmice djelovala kao da nije u kontroli i da se pušta strujama utakmice.

Defenziva je donekle imala smisla, pogotovo jer je Amar Memić odradio izvrstan posao i donosio ravnotežu spuštajući se kao peti u zadnju liniju i radivši maksimalno bez lopte. Možda i najslabiju svoju utakmicu za reprezentaciju odigrao je Tarik Muharemović , ali je u isto vrijeme oborio rekord Mundijala s najviše otklonjenih opasnosti u utakmici, i uz to ostavio Jonathana Davida bez pravog učinka. Dakle, BiH se opet dosta dobro branila, dok je prema naprijed ostala vjerna improvizaciji.

Edin Džeko nije bio dovoljno spreman, pa se Barbarez odlučio za Jovu Lukića , koji je imao vjerojatno najljepši dan u životu. Jedan od igrača koji prije tri mjeseca nije bio u barem nama poznatim planovima selektora odjednom je bio u startnih 11 na otvaranju prvenstva i još je složio najveći gol u svojoj karijeri. Ipak, i on i Ermedin Demirović više su imali defenzivnih nego napadačkih momenata; opet je BiH imala problem s iznošenjem lopte kroz vezni red i korištenjem srednje trećine terena. Ondje su opet bili Ivan Bašić i Benjamin Tahirović , čiji je učinak prema naprijed tradicionalno mali.

Nakon sat vremena je s visokih montažnih tribina stadiona u Torontu bilo jasno da je BiH u potpunosti izgubila suštinu. Ekipa se pustila niz vodu, u kojoj je večeras sjajna domaća publika davala snažan vjetar Kanađanima. Marsch je osjetio da BiH energetski pada, inače vjerojatno nikada ne bi povukao Davida i Tajona Buchanana , dvojicu svojih možda najvažnijih igrača u zadnje dvije godine i zamijenio ih Alijem Ahmedom i Promiseom Davidom .

Ali taj je dvojac donio ne samo dodatnu energiju, nego i igru Kanađana usmjerio prema sredini, opteretivši stopere BiH loptama u dubinu. Za razliku od prvog dijela u kojem je Kanada ispalila 17 centaršuteva, sada su njeni igrači pokušavali ući u kazneni prostor i šutnuti na gol Nikole Vasilja . Dvaput im je to uspjelo — jednom je spasio Sead Kolašinac , drugi put nije mogao Nikola Katić od kojeg se lopta blago odbila i završila…