Ova fraza, koja se sve češće koristi na društvenim mrežama, opisuje žene koje imaju supružnika, ali snose većinu, ako ne i sve, odgovornosti vezane za odgoj djece i svakodnevno upravljanje kućanstvom. Partner je fizički prisutan, ali malo ili ništa ne doprinosi tim dužnostima. Fenomen je usko povezan s konceptom "predviđenog roditelja", onoga u vezi kojeg obitelj automatski pretpostavlja da će se pobrinuti za sve što se tiče djece. Tko se sjeća sastanka s pedijatrom? Tko zna kada dijete ima sportske aktivnosti, što im treba za školu ili kada su potrebne nove cipele?
Tko ostaje kod kuće kad je dijete bolesno ili kad skrb za dijete propadne u posljednjem trenutku? U obiteljima s neujednačenom raspodjelom odgovornosti, ovi zadaci obično padaju na ramena jedne osobe. Ne radi se samo o fizičkom izvršavanju zadaća, nego i o stalnom planiranju, organiziranju, predviđanju i sjećanju koji čine ono što je poznato kao mentalno opterećenje. Nije nužno da drugi partner ne čini ništa. Problem nastaje kada jedan roditelj nosi glavnu odgovornost i stalno mora pitati drugog, objasniti što treba učiniti ili čak ih podsjetiti na njihove obveze. Partner je prisutan, ali ne sudjeluje aktivno.
Na primjer, majka priprema djecu za spavanje, sprema, planira sljedeći dan i odgovara na pitanja djece dok je partner kod kuće, ali se praktički ne bavi obiteljskim odgovornostima. To je također povezano s izrazom "strateška nesposobnost", koja se odnosi na ponašanje u kojem netko izbjegava određene odgovornosti tvrdeći da ih ne može obaviti ili da je druga osoba prikladnija. Primjer je roditelj koji mijenja pelene jer kažu da ne znaju kako, ostavljajući zadatak uvijek drugome.
Ključno pitanje je da brigu o vlastitoj djeci ne treba smatrati zadatkom za jednog roditelja, a drugi povremeno pomaže. Briga za djecu je zajednička odgovornost oba roditelja. Ne svaka nejednaka podjela rada znači da se ovaj pojam primjenjuje. Pojam nije namijenjen za svaki odnos u kojem jedan partner preuzima više kućanskih odgovornosti tijekom određenih razdoblja. " Slično tome, nije dovoljno da partner ostavi suđe u sudoperu ili zaboravi obaviti neke kućanske poslove.
To se prvenstveno odnosi na dugoročni obrazac u kojem jedan roditelj preuzima gotovo cijelu odgovornost za djecu i organizaciju obiteljskog života, dok drugi, unatoč prisutnosti, ostaje pasivan.
S druge strane, izraz jasno odražava frustraciju mnogih žena koje, unatoč životu u partnerstvu, osjećaju kao da nemaju stvarnog partnera u odgajanju djece. Osjećaj da jedna osoba mora stalno brinuti, planirati i podsjećati druge je jedan od središnjih elemenata u raspravama o mentalnom opterećenju u obiteljima.
Mnoge žene pronalaze utjehu u tome što se poistovjećuju s tim izrazom, no sve je više ljudi svjesni da je ovim osobama zaista potrebna podrška, a ne dodatne oznake.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj
Slovenia
