Paulus Hochgatterer: "Slobodna volja je iluzija"

U novom romanu Paula Hochgatterera "Mio oder die Unsterblichkeit" istražuju se duboka filozofska pitanja kroz život glavnog junaka, Ingemara, šesnaestogodišnjaka koji pati od atrofije mišića kičme.

Priča prati Ingemara, koji odbija uzimati lijekove za produženje života unatoč dijagnozi rijetkog, degenerativnog neurološkog stanja. Njegovo ime, Ingemar, označeno je kao humoristička ironija, s obzirom na njegovu nemogućnost kretanja zbog bolesti. On sebe naziva "Krüppel" i pokazuje cinični stav prema životu, što Hochgatterer opisuje kao oblik tinejdžerske pobune, a ne direktan odraz stvarnih životnih iskustava. Iako Ingemar nema izravni model u kliničkom radu Hochgatterera, lik predstavlja širu grupu adolescenata s tjelesnim invaliditetom koji se svakodnevnim izazovima nose otpornošću i prkosnošću.

U središtu priče je mačka po imenu Mio, čija prisutnost služi kao simbol fizičkog tijela i njegovih ograničenja. Hochgatterer objašnjava da mačka utjelovljuje opipljive, materijalne aspekte postojanja, u suprotnosti s apstraktnim pojmovima identiteta ili svijesti.

Hochgatterer, koji radi i kao pisac i kao psihijatar mladih, susreo se s brojnim mladim pacijentima s sličnim uvjetima tijekom svoje karijere. Međutim, on pojasnjava da se Ingemar ne temelji na bilo kojem konkretnom slučaju. Umjesto toga, lik stoji kao arhetip koji predstavlja borbe tinejdžera s teškim invaliditetom. Ti mladi ljudi često se suočavaju s složenim društvenim i emocionalnim izazovima, upravljajući svijetom koji često zanemaruje njihove mogućnosti. Kroz Ingemar, Hochgatterer nastoji osvijetliti unutarnje sukobe i vanjski pritisak s kojima se suočavaju takve osobe.

Hochgatterer se prisjeća čitanja knjige kao djeteta i kako je ostavila trajan dojam na njega. Priča o Mio, maloj mački koja postaje voljenom pratnjom, odjekuje s temama druženja, odanosti i tihe snage koja se nalazi u jednostavnim odnosima. Iako se roman znatno razlikuje od originala, utjecaj Lindgrenovog rada očiti je u emocionalnoj dubini i narativnoj strukturi Mio oder die Unsterblichkeit.

Napominje da adolescencija često uključuje odbacivanje autoriteta i želju za neovisnošću, osobine koje Ingemar pokazuje u svojim interakcijama s njegovateljima i vršnjacima. Unatoč svom grubom ponašanju, Ingemar formira jedinstvenu vezu s dva mladića koji mu svakodnevno pomažu. Njihov odnos je izgrađen na uzajamnom poštovanju i zajedničkom razumijevanju izazova s kojima se suočavaju.

Da li je smrtnost neizbježan dio života, ili se može postići neka vrsta besmrtnosti kroz značenje, sjećanje ili utjecaj? Dok se Ingemar bori s tim pitanjima, priča se odvija i kao osobno putovanje i kao meditacija o ljudskom stanju.