Nova studija sugerira da snimanje snimaka zaslona ili fotografija može narušiti zadržavanje pamćenja, pri čemu se sudionici manje učinkovito prisjećaju informacija kada su ih digitalno uhvatili, a ne jednostavno pogledali.
U svim ispitivanjima rezultati su bili dosljedni: sudionici su se manje dobro sjećali sadržaja kada su ga sačuvali kao snimak zaslona u usporedbi s onim kad su ga samo gledali. Osim toga, istraživači su pronašli malo kognitivnih koristi koje bi mogle nadoknaditi ovaj gubitak pamćenja. Jedno moguće objašnjenje leži u konceptu "kognitivnog preopterećenja", tendenciji prenosa mentalnih zadataka na vanjske alate.
Prije više od deset godina, psiholog Linda Henkel provela je eksperiment tijekom posjeta muzeju, tražeći od sudionika da promatraju ili fotografiraju izložbe. Oni koji su fotografirali kasnije su se sjetili manje detalja o predmetima i njihovim mjestima u usporedbi s onima koji su ih samo promatrali. Međutim, negativan utjecaj na pamćenje nestao je kada su sudionici dobili upute da povećaju određene detalje predmeta. To je sugeriralo da namjerna fotografija može potaknuti bližu pozornost i aktivniju obradu vizualnih informacija.
U eksperimentima koji su uključivali umjetnička djela, sudionici koji su fotografizirali komade jedan ili čak pet puta pamtili su ih manje dobro od onih koji su ih samo gledali. Zanimljivo otkriće pojavilo se ove godine kada je studija objavljena u Američkom psihologu otkrila da bi se učinak fotografiranja mogao proširiti izvan osobe koja drži kameru. Istraživači su pronašli dokaze koji sugeriraju da bi čin fotografiranja mogao oslabiti pamćenje nekoga u blizini, čak i ako oni sami nisu fotografirani. Kada sudionici nisu mogli vidjeti drugu osobu koja je fotografirala, učinak je nestao, što ukazuje na to da je distrakcija odigrala ključnu ulogu.
Jednostavno promatranje nekog drugog kako fotografiše iskustvo moglo bi skrenuti pozornost s samog trenutka. Unatoč ovim nalazima, istraživači upozoravaju da ne zaključuju da snimanje snimaka zaslona ili fotografija u osnovi šteti pamćenju. Obje prakse nude jasne prednosti, omogućujući korisnicima da pohranjuju informacije za buduće reference. Međutim, ako je cilj istinsko podsjećanje, a ne samo skladištenje, studija sugerira da bi pauza prije automatskog snimanja digitalnih slika mogla biti korisna.
Implikacije ovog istraživanja idu izvan osobnih navika u šire rasprave o utjecaju tehnologije na spoznaju. Kako se pametni telefoni sve više integrišu u svakodnevni život, razumijevanje načina na koji funkcije poput funkcije snimka zaslona utječu na pamćenje postaje nužno. Iako je pogodnost digitalnog pohranjivanja neporeciva, potencijalni kompromis u kognitivnom angažmanu postavlja pitanja o tome kako komuniciramo s informacijama u modernom dobu. Istraživači naglašavaju da učinci promatrani u laboratorijskim uvjetima moraju biti potvrđeni kroz aplikacije u stvarnom svijetu.
Do tada, ravnoteža između tehnološkog oslanjanja i kognitivnog napora ostaje otvoreno pitanje. Studija ističe složen odnos između ljudskog pamćenja i digitalnih alata, pozivajući pojedince da razmotre kako njihove navike mogu oblikovati ne samo ono što se sjećaju, već i kako se povezuju s svijetom oko sebe.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj
Croatia
