Epidemija usamljenosti uglavnom pogađa starije osobe, ali se o njoj često ne razgovara unutar obitelji

Svjetska zdravstvena organizacija već dugo upozorava na ono što naziva tihom epidemijom, usamljenost, koja predstavlja značajnu prijetnju javnom zdravlju. Prema stručnjacima, ovo pitanje postaje sve hitnije, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada obitelji često odlaze na odmor, ostavljajući starije rođake izolovane. Nacionalni institut za javno zdravlje u Sloveniji podigao je uzbunu, napominjući da je pravi opseg usamljenosti vjerojatno veći nego što sugeriraju službene statistike zbog nedovoljne prijave i stigme povezane s ovim stanjem.

Fenomen usamljenosti nije samo emocionalni teret, nego i priznato zdravstveno stanje s opipljivim učincima na tjelesnu dobrobit. Istraživanja pokazuju da kronična usamljenost može smanjiti očekivani životni vijek i pridonijeti raznim zdravstvenim problemima. Stručnjaci su usporedili njegov utjecaj s pušenjem petnaest cigareta dnevno, naglašavajući njegovu ozbiljnost u odnosu na druge faktore rizika kao što su pretilost, prekomjerna konzumacija alkohola i nedostatak tjelesne aktivnosti.

To uključuje redovite telefonske pozive, posjete ili čak posvećivanje nekog osobnog vremena nekome tko se osjeća izolirano. Takve akcije mogu značajno ublažiti osjećaje usamljenosti i poboljšati cjelokupno mentalno zdravlje. Međutim, mnogi stariji pojedinci imaju tendenciju skrivati svoju usamljenost zbog osjećaja bezvrijednosti i srama, što dodatno otežava napore za učinkovito rješavanje problema.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje fizičku aktivnost za sve osobe starije od 65 godina, naglašavajući važnost za one s poteškoćama u pokretljivosti ili funkcionalnim ograničenjima.

Stoga su čak i male količine pokreta, kao što je hodanje deset minuta nekoliko puta dnevno, korisne i trebale bi se poticati. Stručnjaci preporučuju ciljanje najmanje 150 do 300 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno ili 75 do 150 minuta snažne aktivnosti. To uključuje aktivnosti poput brzog hodanja, vožnje bicikla, plivanja, treninga snage i vježbi ravnoteže.

Za one kojima je teško ispuniti preporučene smjernice, preporučljivo je započeti s malim porastom aktivnosti. Čak i minimalni fizički angažman nudi prednosti, osobito za one koji se oporavljaju od bolesti ili upravljaju kroničnim stanjima. Postepeno povećanje količine fizičke aktivnosti može dovesti do poboljšanja zdravstvenih ishoda i boljeg upravljanja postojećim bolestima. Vježbe snage i ravnoteže igraju ključnu ulogu u očuvanju funkcionalnosti i smanjenju rizika od pada. Kako ljudi stare, doživljavaju gubitak mišićne mase i snage, što utječe na svakodnevne zadatke kao što su ustanak s stolice, penjanje stepenicama, nošenje predmeta i održavanje ravnoteže.

Uključivanje treninga snage i ravnoteže u vježbene rutine je stoga ključno za poboljšanje ukupne tjelesne sposobnosti i smanjenje rizika od ozljeda.