Marušić: Cameras instead of separators, the metro is a permanent solution for Zagreb

Kako je taksi postao novi klasni neprijatelj platforme Možemo, to je tema koja je proizašla iz konflikta između lokalnih vlasti i prometnih stručnjaka u Zagrebu. Početak događaja datira na 29. srpnja 2026. godine, kada su u središtu grada, u Savskoj ulici, postavljene fizičke barijere koje fizički odvajaju tramvajski promet od ostatka kolnika. Ova mjera, koju su implementirale lokalne vlasti, izazvala je rasprstu među stručnjacima i građanima, a istovremeno je postala simbol izuzetnog nesposobnosti u upravljanju gradom. Prema izvorima, barijere su bile izrađene iz plastičnog materijala, što ih čini lako dostupnim za otklon, a njihovo postavljanje nije bilo u skladu s postojećim prometnim propisima. Ova akcija se smatrao izrazom političkog uticaja na promet, jer je bilo jasno da se ne provodi zakon, a da se umesto toga primjenjuju dekreti i inatom.

U kontekstu ovog događaja, važno je napomenuti da su žute trake, koje su rezervirane za javni promet, uključivale i taksi vozila. Međutim, vozači koji ih neovlašteno koriste sankcionirani su prema članku 46., stavku 3., uz kaznu od 30 eura. Stručnjak Željko Marušić, koji je govorio na HTV-u, objasnio je da je problema ne samo u preniskoj kazni, već i u tome što se propisi ne provode, što dovodi do nekontrolisanog korištenja žutih traka. On je također naglasio da su takvi incidenti uključivali i prometne opterećenja, poput onih u Ilici, gdje je doslovno provođenje propisa moglo dovesti do prometnog kaosa. Stoga je Marušić smatrao da je postavljanje fizičkih barijera nepotrebno, a da bi bilo bolje usmjeriti pažnju na sankcioniranje kršenja propisa kroz radarske kamere, što bi bilo višestruko učinkovitije.

Ova situacija također izazvala je rasprstu među građanima, posebno među taksistima, koji su smatrani kao "klasični neprijatelj platforme Možemo". Marušić je naglasio da su taksisti, posebno ti koji voze samo jednu osobu, činili višestruku štetu svima, jer su pretjerano naplaćivali svoje usluge. On je sugerirao da bi trebalo uvesti drukčije mjere, uključujući i ograničenje vožnje žutih traka za taksi vozila koja prevoze manje od dvije osobe. U tom kontekstu, Marušić je izrazio mišljenje da bi barijere trebalo ukloniti, jer donose više štete nego koristi, a mogu i izazvati opasnosti za sigurnost prometa, posebno ako motociklisti voze prebrzo.

Dugoročno, Marušić je sugerirao da bi trebalo redefinirati cijeli sistem prometa, kako bi se zakon dosljedno provodio, ali bez fizičkih barijera. Njegova preporuka je bila da se usmjeri pažnja na nadzor i sankcioniranje prometnih prekršaja, što bi omogućilo bolje upravljanje prometom i smanjenje nekontrolisanog korištenja žutih traka. Ova preporuka je bila u skladu s iskustvima iz svjetskih prometnih sustava, gdje su žute trake koristile i za osobna vozila koja prevoze tri ili više putnika, uključujući taksi vozila.

U daljnjoj perspektivi, Marušić je izrazio očekivanje da će se pojaviti trajno rješenje za promet u centru grada, kao što su zidić ili drugi stabilni elementi koji bi osigurali sigurnost i efikasnost prometa. Ova ideja je bila u skladu s tradicijom u Dalmaciji, gdje su takvi elementi koristili za regulaciju prometa. Osim toga, Marušić je naglasio da bi trebalo uvesti više reda u taksi prijevoz, što bi smanjilo nekontrolisano ponašanje taksista i doprinelo boljem organizaciji prometa u gradu. Ova preporuka je bila ključna za buduće reforme u prometu, a istovremeno je ukazovala na potrebu za djelovitim promjenama u upravljanju gradom i prometnom infrastrukturom.