Zašto veze počinju propadati kad jedan od partnera "raste" osobno ili profesionalno?

Bojan Cvjetićanin, frontmen slovenske glazbene skupine Joker Out, nedavno je izrazio u odgovoru odnos do ljubavi u partnerskim odnosima u intervjuu, koji je objavljen u podkastu Seansa s Tajo. Po svojim riječima je ljubav u sreći u odnosu nešto, a ne mora biti isključivo u drugome čovjeku, nego mora biti i spremna za to, da bi izdržala odnos. Cvjetićanin je istaknuo, da je ljubav kompleksan proces, koji uključuje ne samo traženje prave osobe, već i sposobnost, kako se s tim čovjekom soočimo u kakvom odnosu gradimo zajedno.

Cvjetićanin je naglasio da se čovjek može više puta zaljubiti, ali to još ne znači da je svaki put sreo pravu osobu. Po njegovom mišljenju je ključno, da se u trenutku, kada sretnemo pravu osobu, zavedemo, da moramo biti i mi u pravu za odnos. Ljubav, po njegovim riječima, ne ovisi samo o toj osobi, već i o našim sposobnostima, kako se održavamo i kako se razvijamo zajedno s drugom osobom.

Besede Cvjetićanina tako vzbudila razmišljanje o tome, ali u ljubavi uopće ne postoji krivac u žrtvi. Umjesto da se krivi za razvod, meni, da je bolje smisliti razmišljati o tome, koliko smo sami pridonijeli tome, da odnos nije uspio. Partnerski odnosi, po njegovom mišljenju, nisu ispitivanje toga, koliko močno znaš ljubiti, već koliko znaš biti s drugim čovjekom. "Partnerski je odnos ultra kompleksen. U odnosu moraš znati praktično sve elemente svog postojanja kako bi mogao surađivati s nekim. Zato se ne slažem s često izraženom mišljenjem, da za srećnu ljubav prije svega treba sreća".

Sreća je samo trenutak kada smo se sreli. Možda je i zato što smo rekli da smo srećni. Sve, što se dogodi poslije toga, nije stvar sreće, već stvar dvoje ljudi.

Besede Cvjetićanina tako podsjeća mnoge na njegov prethodni odnos s Džejlom Ramovićem, koji je kasnije pronašao sreću s njegovim glazbenim kolegom Jakovom Jozinovićem. Iako Cvjetićanin nije izričito rekao, da govori o tom razdoblju, priznaje, da i sam nekoč "ne zna pravo za odnos", pokazalo se prilično mero samorefleksije. Zato se ob njegovem razmišljanju ne može postaviti pitanje, ali u ljubavi uopće ne možemo biti krivi za žrtve.

Početak veze je često potpuno optimističan. Partnerstvo je obećano, a drug drug drugemu najveća opora. Zatim ponos na promjene. Kad partner napreduje u službi, počinje posjećivati terapiju, pronalazi novu životnu strast ali jednostavno ne može. Umjesto radosti s tobom neopazno naselila napetost, ki ju ne znaš objasniti. Ne zato, ker bi prestala imati rada, ali ker je nešto s tobom promijenilo.

Američki stručnjak za partnerske odnose, dr. Mark B. Borg ml. u Haruna Miyamoto-Borg, opozarjata, da se ponovno počinje krhati, ko en od partnerjev osebnostno ali karierno "zraste". Izraz jednog partnera ni nikoli samo enostranska. Predstavljajte si par, ki že leta živi mirno u usklađenom životu. Dobro se poznaje, poznata navade drugoga u njun svakdan prijeten ritem. Nato eden od partnerjeva dobiva priliku, ki mu muđe životno perspektivo. Nova služba, pomemben projekt, dodatno obrazovanje ali terapija od celoprejo novo poznanstvo, nove ambicije u drugačiji pogled na budućnost.

Drugi partner ga iskreno podržava. Raduje se svojim uspjesima i želi mu sve dobro. Ali s vremenom počinje opažati osjećaj, koji je teško ubediti. Ne gre za ljubosumje. Također ne za nezaupanje. Nekje globoko počinje se pitati, ali je u partnerjevem novom svijetu zanjo ali za njega uopće nije isto mjesto kao nekoč.

Problem ni partnerjeva rast, ali osjećaj izgubljenosti. Po mišljenju stručnjaka osobna rast sama po sebi gotovo nikada nije razlog za probleme u odnosu. Zaplet nastane, ker partnerja isti dogodek doživljava potpuno drugačije. Za jednu promjenu znači nova prilika, navdušenje u razvoju. Za drugu može značiti negotovost, izguba ustaljenog ritma u strahu, da vrijeme izginje iz partnerjeve budućnosti.

Številni pari počinju se pripremati za potpuno svakodnevne stvari, o urniku, službenim obavezama ali prostem vremenu.

Strah, koji počinje govoriti umjesto nas, je često izražen kao kritika, dvomi o partnerjevih odločitvah ali se pritoževati nad novimi obveznostmi. Drugi partner pa te pripombe razume kot nerazumevanje ali nedostatka podpore. Tako se oba znajdeta v začaranem krogu. Eden se osjeća zapostavljenega, drugi nerazumljenega, iako si uistinu želita isto: ohraniti odnos.

Po mišljenju američkog terapeuta, za prvi korak u rješavanju problema, partneri trebaju raspravljati samo o vanjskom okruženju