Nova studija sugerira da starost majke može imati neočekivane učinke na stanice svog potomka, a ovi učinci izgledaju reverzibilni. Istraživači na čelu s biologom Kristin Gribble iz Marine Biological Laboratory u Woods Hole ispitali su kako majčina dob utječe na buduće generacije kroz epigenetske mehanizme, a ne genetske mutacije.
Za razliku od vodozemaca i gmizavaca koje je koristio istraživač Paula Kammerera s početka 20. stoljeća, čiji je kontroverzni rad o Lamarckovoj evoluciji diskreditiran nakon njegove smrti, rotiferi se brzo razmnožavaju i omogućuju znanstvenicima da učinkovitije promatraju generacijske promjene. Biolozi već desetljećima znaju da starost majke može utjecati na karakteristike njenog potomstva.
Međutim, osnovni uzroci ostali su nejasni sve do nedavno. Tradicionalno su istraživači vjerovali da ćelijska oštećenja koja se vremenom nakupljaju mogu se prenijeti na sljedeće generacije. Ali Gribbleov tim je pronašao dokaze koji ukazuju na drugačiji mehanizam u igri. Njihovi eksperimenti s dvije genetske linije Brachionus manjavacas, vrste rotifer, otkrili su da se negativne posljedice povezane s naprednom majčinom dobom ne nakupljaju u više generacija. Umjesto toga, ovi učinci nestaju u jednoj generaciji.
Umjesto toga, rezultati ukazuju na epigenetsko objašnjenje, koje uključuje kemijske modifikacije gena koje utječu na njihovu ekspresiju bez mijenjanja samog DNK sekvence. Takve promjene mogu biti pod utjecajem okolišnih čimbenika i izbora načina života, a ponekad se mogu preokrenuti pod određenim uvjetima.
Ipak, moderna epigenetika oživjela je neke od njegovih osnovnih koncepata, pokazujući da se ne-genetske informacije zaista mogu prenijeti i potencijalno modificirati u kasnijim generacijama. Gribbleovo istraživanje ističe kako utjecaji okoliša, poput majčine dobi, mogu oblikovati biološku strukturu potomstva kroz epigenetske puteve. Ovo otkriće dodaje sve više dokaza da iskustva i uvjeti tijekom života organizma mogu ostaviti tragove na genomu koji se mogu prenijeti na potomke. Dok je točna priroda ovih znakova još uvijek u istrazi, studija naglašava složenost nasljeđivanja izvan jednostavnog genetskog prijenosa.
Znanstvenici sada istražuju djeluju li slični mehanizmi u drugim vrstama, uključujući ljude. Ako se to potvrdi, to bi moglo imati duboke implikacije za razumijevanje poremećaja u razvoju, starenja i međugeneracijskog utjecaja izloženosti okolišu. Istraživači će nastaviti istraživati kako ovi epigenetski signali funkcioniraju i mogu li biti usmjereni na ublažavanje štetnih učinaka. Potrebne su daljnje studije kako bi se utvrdio puni opseg ovih nalaza i njihova relevantnost za ljudsko zdravlje. U međuvremenu, istraživanje doprinosi širem znanstvenom razgovoru o tome kako biološke osobine oblikuju ne samo genetika, već i okoliš i životna iskustva.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj
Austria
