Kako ćemo spasiti svijet, g. Piketty?

Thomas Piketty, jedan od najutjecajnijih svjetskih ekonomista, tvrdi da bi smanjenje radnog vremena moglo biti ključno za spašavanje planeta. U intervjuu za Der Standard, sugerirao je da bi manje rada, uz smanjenu potrošnju i veće poreze na bogatstvo, moglo pomoći u rješavanju klimatskih promjena i rastuće nejednakosti.

Trenutačno, globalno, prosječno godišnje radno vrijeme iznosi oko 2.100 sati godišnje. U Europi je ovaj broj još niži, oko 1.500 sati godišnje. Piketty vjeruje da je moguće i poželjno dodatno smanjiti ove brojke, potencijalno na oko 1.000 sati godišnje do 2100. godine. To bi značilo znatno smanjenje količine vremena koje ljudi provode radeći, omogućujući više vremena za obitelj, slobodno vrijeme i osobni razvoj. Objasnio je da takav pomak nije samo poboljšanje kvalitete života. Također je povezan s širim društvenim ciljevima.

Naprimjer, muškarci i žene trebali bi ravnopravnije dijeliti kućanske odgovornosti, što bi podržalo veću rodnu ravnopravnost. Piketty je primijetio da trenutni sustavi često neproporcionalno prepuštaju teret kućanskog rada ženama, što pridonosi smanjenju stope nataliteta u zemljama poput Francuske i Austrije.

Istaknuo je da su suvremena gospodarstva u velikoj mjeri ovisna o proizvodnji koja zahtijeva veliku količinu radne snage, što često dovodi do visoke razine korištenja resursa i degradacije okoliša.

Piketty je odgovorio da se oba oblika rada moraju razmotriti u novim okvirima za pravednu raspodjelu. Zagovarao je politike koje potiču zajedničku odgovornost u kućanstvima, posebice time što muškarci preuzimaju više kućanskih zadataka. To, tvrdio je, ne samo da će promicati pravednost, već i pomoći stabilizirati populacije koje se suočavaju s niskim stopama plodnosti.

"Ignorirali smo pitanje održivosti na globalnoj razini", rekao je. "Njegovi prijedlozi su ambiciozni i kontroverzni, osporavaju davne pretpostavke o radu, bogatstvu i napretku. Predlažu da pravi prosperitet možda ne leži u maksimiziranju proizvodnje, nego u preispitivanju načina na koji društvo koristi svoje resurse i vrijeme.