Nedavna studija ukazuje da BMI možda nije najbolji metod za dijagnozu pretilosti, jer ne uzima u obzir utjecaj viška tjelesne masti na zdravlje. Istraživači predlažu da se napravi razlika između 'kliničke pretilosti', u kojoj prekomjerna masnoća narušava funkciju organa ili svakodnevne aktivnosti, i 'prekliničke pretilosti', u kojoj prekomjerna masnoća postoji, ali još uvijek ne uzrokuje štetu. Ovaj pristup koristi dodatne mjere kao što su obim struka i procjene funkcije organa. Studija je analizirala podatke od preko 844.000 odraslih u četiri zemlje i otkrila da mnogi pojedinci označeni kao gojazni po BMI-u nemaju klinički značajnu gojaznost. Osobe s prekliničkom gojaznošću općenito nisu napredovale do kliničke gojaznosti u roku od deset godina, dok su se osobe s kliničkom gojaznošću suočavale s znatno većim rizikom od smrtnosti.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku se objektivno prikazuju znanstvena otkrića, koristeći uravnotežen jezik i navodeći brojne studije, a da se ne favorizira bilo koji pogled.




