Bočna obilježava 120 godina župe i 600 godina prvog spominjanja crkve

U piranskoj crkvi u obnovljenoj crkvi otkriven je leseni križ, na hrbtni strani čije je ispisano 140 relikvija. Različita otkrića, koja su zanimljiva ne samo lokalnoj vernici, već i povijesnoj arheologiji, bila su rezultat nesrećnog zaboravljanja, koje je trajalo više od stotina godina. Križ, koji je bio ispisani na dva kamena u crkvi, bio je zaštićen staklom, što je omogućilo očuvanje relikvija u dobro očuvanim stanjima.

Zgodba križa je povezana s ranim razdobljem, gdje su relikvije imale poseban značaj u njihovom životu. Župnik Zorko Bajc je objasnio da je križ bio skriven zbog sigurnosti, jer su relikvije bile zlorabljene ili nevarne. Osim križa, bilo je i dvojnog kamena skrivenog još tri zapečatene kutije s više relikvijama. Iako su zapisane imena svetnikov, tako su bile zabeležene bez potrdila, ali je pomenilo, da su relikvije bile umaknjene na varno, istovremeno nisu bile izložene javnom čaščenju.

Najdba je bila zelo pomembna, ker je pokazala, kako su bili u prošlosti zgradili u ohranili verske tradicije. Med obnovo crkve svetega Jurija so doslej otkrili številne liturgične dragocenosti, ki so sada u župnijskem muzeju. Muzej uključuje relikviarije, procesijske kipe, križe, monštrance i druge predmete, ki se koriste pri bogoslužju. Najdba skritega križa pa je še en dokaz, da Piran svoje zgodbe še še vedno razkriva počasi ponekad čak i tamo, gdje ih nitko više ne očekuje.

V istom času so v Bočni obhajali 120 let župnije u 600 let prve omembe crkve. Praznični dan je bil zaznamovan z dvojno hvaležnostjo. Škof Maksimilijan Matjaž je prvo obiskal Radmirje, kjer so se zahvalili za 65 let duhovniške službe msgr. Jožefa Vratanarja, nato pa je v Bočni vodil slovesnost ob 120-letnici župnije u 600-letnici prve pisne omembe tamkajšnje crkve. V Radmirju je župnijsko občestvo zbrvo obalo visokemjubileju svojega nekdanjega župnika, msgr. Jožefa Vratanarja. Škof se je tej priložnosti prilovalil zahvalil vernikom u sedanjemu župniku Ivanu Žu za skrb, ki iz jojo ostarele duhovmuzuje.

U govoru, koji je objavljen u nedjelju, Božja Riječ naglašava da prava ljubav nije osjećaj, nego odluka za drugoga. Prava ljubav nikada ne znači samo vanjsko ili trenutno zadovoljstvo, već zahtijeva odluku, da zaboravimo sebe, drugoga stavljamo na prvo mjesto u stvari, kako bismo mogli ispuniti svoju misiju u Božjoj volji.

To novo življenje raste z deli ljubavi, z zakramentima, z molitvijo in predvsem z evharistijo, ki ostaja središče krščanskega življenja.

Hvaležnost za obnovljenu crkvu u povezanoj zajednici je bila središnja tema škofeve nagovore. Po slovesnosti u Radmirju se je škof odpravil u Bočno, gdje su obhajali dva važna jubileja 600 600 godina od prve omembe crkve u 120 godina župnije. Praznovanje se je počelo s procesijom u čast Rešnjemu telesu ob četirij oltarjih, sledila je Sveta masa, po njoj pa še blagoslov obnovitvenih del na crkve u njenom okolju. Na početku nagovore je škof izrazil iskreno hvaležnost svima, koji su sudjelovali pri obnovi crkve u urejanju njezine okolice. Sto ste zajedno u navzven pokazali, kaj vam znači vaš kraj, žnivo občestvo u toj crkvi.

To je također odraz vaše vere, koja ste podedovali od prednika u vašoj želji da predate budućem rodovima.

Središte propovijedi je ime zavetnika župnije, svetoga Petra. Sjetio sam se da Petar nije savršen čovjek, nego učenik, koji je ključni broj koji uvijek iznova zauzima Krista. Sveti Petar nije najmoderniji učenik, već jedan od najnižih. Koga je Gospodin pozvao, postavio je mrežu u svom zauzimanju. Po škofovim riječima čovjek Boga ne mora više poznavati samo svojim umom, već prije svega s otvorenosti za Božju milost. Božje Kraljevstvo se postepeno povećava. Škof je također upozorio na opasnost suvremenog čovjeka, koji želi sve postići samo svojim posljednjim snagama. Naš najveći problem je, na primjer, da ćemo uspjeti sami, da budemo bogovi. Živimo u posljednjim snagama.

Bog nas nosi, a s njim sudjelujemo u stvaranju života. Obzirom na to, pravi život raste samo tamo, gdje čovjek ima poniznost, poslušnost i otvorenost za Boga. Kršćani su pozvani, jer oni su dio Božjeg kraljevstva u međusobnim odnosima, oproštenju i ljubavi.

Ob prazniku Svete Petrine je škof vernike spomenuo i na vezu sa svetošću Crkve.