I 1991. smo se borili za slobodu.

Slovenski premijer Janez Janša javno je izazvao bivšeg predsjednika Milana Kučana zbog tvrdnji o tome tko je imao krajnju vlast tijekom borbe za neovisnost zemlje 1991. Spor je izbio uoči Dana suvereniteta, nacionalnog praznika kojim se obilježava povlačenje posljednjeg vojnika Jugoslovenske narodne vojske s slovenske teritorije. Kuacan je tvrdio da je Predsjedništvo Republike Slovenije kontroliralo sve aspekte procesa razdvajanja. Janša je u odgovoru postavio pitanje zašto Kučan nije obavijestio svoje jugoslavenske vojne kolege o ovoj središnjoj ulozi, napominjući da su umjesto toga uputili ultimatum vođi vlade.

Kontroverza je usredotočena na suprotstavljene priče o lancu zapovjedništva tijekom desetodnevnog rata. Kučan je na komemoracijskom skupu u Sromlju izjavio da je predsjedništvo u vrijeme suvereniteta držalo sve u svojim rukama. Opisao je to razdoblje kao veličanstven događaj koji se događa jednom u životu, osobito za nekoga u njegovoj poziciji predsjednika predsjedništva i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Kučan, čiji je otac umro kao partizan s crvenom zvijezdom, prisustvovao je svečanosti u čast partizanske jedinice Brezje. Napomenuo je da simbol za njega znači nešto drugačije nego za sadašnju vladu, koju je kritizirao prvenstveno zbog nedavnih zakona o intervenciji.

Janša se suprotstavio tim tvrdnjama ukazujući na specifične povijesne nedosljednosti. Istaknuo je da je ujutro 27. lipnja 1991., kad su se jedinice jugoslavenske vojske krenule prema slovenskim graničnim prelazima, general-pukovnik Konrad Kolsek, zapovjednik petog vojnog okruga, poslao ratnu izjavu Lojzeju Peterleu, predsjedniku Izvršnog vijeća. Ovaj dokument je prijetio da će svaki otpor biti slomljen. Janša je tvrdio da je, ako je predsjedništvo doista vodilo cijelu aferu, Kučan trebao obavijestiti svoje jugoslavenske generale o ovom statusu. Umjesto toga, vojno vodstvo se obraćalo direktno Peterleu.

Nadalje, Janša je postavio pitanja u vezi s razoružavanjem snaga teritorijalne obrane u svibnju 1990. On je pitao kako Predsjedništvo nije uspjelo zaustaviti taj proces na vrijeme, iako je imalo nadležnost za to. Prema Janši, predsjedništvo je od početka bilo svjesno planova razoružanja, ali je kasnije tvrdilo da ih ne zna. On je karakterizirao Kučanove akcije u tom razdoblju kao igranje dvostruke igre. Ovi komentari objavljeni su na društvenim mrežama, gdje je Janša izrazio skepticizam prema tvrdnji da je predsjedništvo sve upravljalo, nazivajući situaciju čudnom s obzirom na izravne komunikacijske linije koje koriste vojnici.

Oba lidera neće prisustvovati službenoj državnoj proslavi u Koperu zakazane za Dan suvereniteta. Trenutna predsjednica Nataša Pirc Musar i bivši predsjednik Kučan neće prisustvovati. Kučan je svoje odsustvo objasnio kao protest protiv trenutne administracije. Predsjednik je izrazio ljutnju što se predsjedništvo više ne spominje u takvim kontekstima, navodeći da se čini kao da institucija ne postoji ili ne igra ulogu, iako je zapravo vodila cijelu stvar od tog trenutka dalje. Pirc Musar nije prisustvovala nakon što je kritizirala poziv koji su izdali Narodna skupština i vlada.

Ona je označila dodavanje "35-godišnjice oslobođenja Slovenije" na naslov praznika kao zloupotrebu i reviziju povijesti. Rasprava se odnosi na šire povijesne interpretacije slovenske slobode. Iako formalno ime praznika nije promijenjeno zakonom, dodana referenca na oslobođenje 1991. izazvala je političku osjetljivost. Osnovno pitanje je je li sloboda Slovenije postignuta samo 1945. nakon Drugog svjetskog rata ili je za to bila potrebna obnovljena borba 1991. Povijesna analiza sugerira razlikovanje između oslobođenja od nacističke i fašističke okupacije 1945. i ostvarenja demokratske suverenosti 1991.

U 1945. Slovenija je ostala republika unutar jugoslavenske federacije pod komunističkom monopolnom moći, s ograničenim demokratskim slobodama. Put do pune suverenosti započeo je referendumom u prosincu 1990., gdje je velika većina glasala za neovisnu državu temeljenu na međunarodnom pravu i ustavu Socijalističke Savezne Republike Jugoslavije. Neovisnost je proglašena 25. lipnja 1991. Međutim, ta izjava nije odmah značila djelotvornu suverenost. Sljedećeg dana jugoslovenska vojska započela je oružanu intervenciju kako bi spriječila ostvarenje ove odluke.

Tanki i oklopna vozila pojavili su se na slovenskim putevima, predstavljajući vojnu silu protiv volje izražene na referendumu. Slovenska teritorijalna obrana i policija su se opirali agresiji. Sukob je završen prekidom vatre i Brijunskom deklaracijom, ali jugoslovenske trupe su ostale na slovenskom teritoriju nekoliko mjeseci. Posljednji je vojnik otišao tek 25. listopada 1991. Ovaj datum se ne smatra samo kao sjećanje na povlačenje trupa, nego i kao simbolična potvrda da je Slovenija konačno mogla slobodno disati u svojoj državi.

Međunarodna pravna načela podupiru ovo gledište, naglašavajući pravo na samoopredjeljenje i zabranu upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti. Iako odlazak posljednjeg vojnika nije bio pravni trenutak stvaranja države, jer je nezavisnost proglašena u lipnju, a šire međunarodno priznanje došlo je u siječnju 1992. godine, datum listopada označava kraj fizičke okupacije. Trenutni politički sukob odražava tekuće napetosti oko toga kako se ova složena povijesna tranzicija danas službeno obilježava i razumije.