U članku se raspravlja o doktrini odgovornosti za zaštitu (R2P), načelu koji je uspostavljen 2001. godine i koji je Ujedinjeni narodi formalizirali 2005. godine kako bi se spriječili zločini protiv čovječnosti, genocid i ratni zločini. Iako Generalna skupština UN-a održava godišnje rasprave o R2P-u od 2018. godine, ti sastanci nisu doveli do učinkovite provedbe doktrine. U članku se ističe početni uspjeh R2P-a u stvaranju pravnog okvira za zaštitu ranjivih populacija, uključujući stvaranje Međunarodnog kaznenog suda. Međutim, tvrdi se da je doktrina uglavnom propala zbog nedostatka predanosti moćnih zemalja i kasnijeg politiziranja. Autor kritizira zlouporabu R2P-a tijekom intervencije u Libiji 2011. godine, gdje je korištena za opravdavanje promjene režima umjesto istinske humanitarne pomoći, što je dovelo do daljnjeg globalnog neodgovornosti u krizama u Siriji, Palestini, Sudanu i drugdje.
Procjena pristranosti (Progresivno): Članak kritizira neuspjeh moćnih nacija da implementiraju R2P, optužuje zapadne vlade da ga koriste u geopolitičke svrhe i naglašava globalnu neaktivnost koja je rezultirala humanitarnim krizama.
