Stogodišnjica Michela Foucaulta: zašto se njegova misao i dalje dijeli
Ovaj članak obilježava stogodišnjicu rođenja francuskog filozofa Michela Foucaulta, razmatrajući njegov trajni utjecaj na humanističke i političke rasprave o moći, nadzoru i društvenim normama. U izvješću se ističe njegova aktivna uloga u Skupini za informacije o zatvorima, gdje je istraživao uvjete pritvora i nasilje u zatvorima kroz izravnu suradnju s obiteljima zatvorenika. U članku se obraćaju uobičajene zablude o Foucaultovoj filozofiji, napominjući putem stručnog komentara da je on cijenio precizne, lokalne istine kao otpor ideološkom zamagljivanju, umjesto promicanja čiste sumnje. Prateći svoj rad od ranih tekstova o ludilu do kasnijih analiza kaznenog sustava, članak ilustrira kako je Foucault otkrio povijesne sukobe i dinamiku moći ugrađene u poznate institucije.
The centenary of Michel Foucault’s birth arrives in October 2026, marking one hundred years since the French philosopher entered the world. His intellectual legacy continues to permeate human sciences and political discourse, influencing how scholars analyze digital surveillance, medical authority, and sexual norms. While his work inspires generations of researchers, the philosopher’s reputation faces a paradoxical challenge. Excessive celebration and frequent citation risk obscuring the man behind the legend. Foucault remains a disturbing intellectual figure whose insights fascinate critics while certain blind spots continue to embarrass his admirers. In Paris during 1971, Foucault stood before the La Santé prison distributing questionnaires to families of inmates. He sought to uncover realities hidden behind institutional walls, including humiliation, violence, and detention conditions that administrators preferred to ignore. These testimonies fed into the investigations of the Prison Information Group, which he co-founded with other intellectuals. This initiative represented a method for testing philosophy against reality, positioning the leading figure of French Theory close to those suffering under power structures. Frédéric Gros, a specialist in Foucault’s work and author of La puissance Foucault, argues that common perceptions of the philosopher as a mere advocate of suspicion are misunderstandings. According to Gros, Foucault actually defended the value and strength of precise, local truths. He viewed these specific cases as rocks of resistance against ideological smoke screens. It required considerable boldness to pose the questions central to Foucault’s early books. Who decides that an individual is mad? Since when have mental patients been confined? How did prisons become the standard response to crime? Through works such as Histoire de la folie à l'âge classique published in 1961 and Surveiller et punir released in 1975, Foucault examined archives, regulations, and medical or judicial practices. He discovered that familiar institutions were built upon histories of conflict, decision-making, and power dynamics. Categories like madness, delinquency, and normality shifted definitions over centuries. His originality lay in locating power where observers rarely looked. In factories, schedules regulated gestures. In hospitals, examinations allowed bodies to be observed and classified. These practices, though habitual, disciplined individuals. Matteo Polleri, a philosopher and author of Découvrir Foucault, described Foucault’s concept of power as a set of conflicting, unstable, and reversible relationships. Power does not reduce to the state or police alone. Individuals can participate in it, suffer from it, or resist it. This influence extends into daily vocabulary, making terms like surveillance, norms, and devices ubiquitous in social sciences. Despite this widespread impact, Foucault’s treatment of colonization presents a notable gap. In his extensive body of work, he dedicated only one sentence to the colonial question, despite its centrality to his era. Yet today, his concepts are heavily utilized in research regarding mechanisms of colonial domination. A quote attributed to him notes that colonization transported European models to other continents using political and legal weapons. However, it also had return effects on Western power mechanisms, institutions, and techniques. Colonial models imported back to the West enabled Europe to practice a form of internal colonialism upon itself. This philosophical debate unfolds alongside current social unrest in France. On Saturday, October 17, massive demonstrations involving between 550,000 and 800,000 protesters marked the day with unprecedented disturbances. The government appeared overwhelmed, struggling to respond to spreading anger after previously claiming the movement was losing momentum. The student movement, which few anticipated, ignited the country within weeks. By the eve of October 17, the prospect of converging grievances became highly realistic. Officials faced criticism for being deeply responsible for the situation rather than powerless against it. Industrial decline also characterizes the period. On Thursday, October 15, the commercial court in Lorient pronounced the liquidation of the Fonderie de Bretagne foundry. This decision resulted in job losses for 244 employees. Behind this industrial failure, which management and public authorities presented as a fatality, lie identifiable responsibilities. These concurrent events highlight the complex backdrop against which Foucault’s ideas are currently debated. His framework offers tools to analyze both historical power structures and contemporary crises, from prison conditions to labor disputes. The tension between his enduring relevance and his historical silences defines the current scholarly conversation surrounding his centenary.
3 izvještaja
MarianneNeovisanSredinaČinjenice: nije otkriven službeni izvor/dokumentObjektivnost 85
Ovaj članak obilježava stogodišnjicu rođenja francuskog filozofa Michela Foucaulta, razmatrajući njegov trajni utjecaj na humanističke i političke rasprave o moći, nadzoru i društvenim normama. U izvješću se ističe njegova aktivna uloga u Skupini za informacije o zatvorima, gdje je istraživao uvjete pritvora i nasilje u zatvorima kroz izravnu suradnju s obiteljima zatvorenika. U članku se obraćaju uobičajene zablude o Foucaultovoj filozofiji, napominjući putem stručnog komentara da je on cijenio precizne, lokalne istine kao otpor ideološkom zamagljivanju, umjesto promicanja čiste sumnje. Prateći svoj rad od ranih tekstova o ludilu do kasnijih analiza kaznenog sustava, članak ilustrira kako je Foucault otkrio povijesne sukobe i dinamiku moći ugrađene u poznate institucije.
Procjena pristranosti (Sredina): Članak usvaja uravnotežen akademski ton, predstavljajući Foucaultovo naslijeđe kao utjecajno i kontroverzno. Uključuje specifične kritičke točke u vezi s njegovim 'slijepim točkama', dok istodobno predstavlja obranu njegovih filozofskih metoda od stručnjaka. Ovaj dvostruki pristup izbjegava snažan,
Zašto činjenice: nije otkriven službeni izvor/dokument
Zašto objektivnost (85): The tone is largely analytical but employs slightly literary phrasing ('fulgurances', 'bouleverser') typical of cultural journalism. It presents a balanced view by acknowledging both his influence and the controversies surrounding him, avoiding heavy-handed advocacy while maintaining an engaging nar
MediapartNeovisan🔒ProgresivnoČinjenice: nije otkriven službeni izvor/dokumentObjektivnost 75
Ovaj članak istražuje odnos između filozofa Michela Foucaulta i povijesti kolonizacije. Napominje se da je Foucault tijekom svog života posvećio vrlo malo izravne pažnje kolonijalnim pitanjima, a njegovi teoretski koncepti sada široko koriste istraživači koji analiziraju mehanizme kolonijalne dominacije. U djelu se nalazi citat koji tvrdi da je kolonizacija imala značajne povratne učinke na zapadne strukture moći, što je dovelo do oblika unutarnjeg kolonijalizma unutar Europe. Tekst izgleda kao dio serije pod nazivom "Foucault, mislioc sadašnjosti" i prikazan je uz naslovnice o nedavnim društvenim protestima i zatvaranjima industrija u Francuskoj.
Procjena pristranosti (Progresivno): Izlaz, Mediapart, je poznat po svom progresivnom stavu. Dok se specifični izvadak usredotočuje na akademsku teoriju, okružni kontekst koji se pruža u tekstu naglašava društvene nemire i kritizira postupanje francuske vlade prema prosvjedima ("impotentno", "duboko odgovorno"). Ovo se poravnava
Zašto činjenice: nije otkriven službeni izvor/dokument
Zašto objektivnost (75): The title uses strong evaluative language ('silence', 'omnipresence'), suggesting a critical stance toward Foucault's legacy regarding colonialism. While the content discusses the paradox of his work being used to analyze colonial power structures, the framing leans towards highlighting a perceived
MediapartNeovisan🔒ProgresivnoČinjenice: nije otkriven službeni izvor/dokumentObjektivnost 60
Ovaj članak, dio serije o Michel Foucaultovoj važnosti za suvremena pitanja, usredotočen je na njegovu knjigu iz 1975. 'Surveiller et punir' (Discipline and Punish). Identificira djelo kao Foucaultov najpoznatiji, najprodavaniji i međunarodno citirani tekst, napominjući da se godišnje prodaje oko sedam tisuća primjeraka. U članku se tvrdi da knjiga ostaje vitalan resurs za istraživače koji proučavaju kazneno sustav jer učinkovito spaja Foucaultovu akademsku strogost s njegovom ulogom posvećenog intelektualca. Unatoč trajnom utjecaju ovog teoretskoga okvira, članak tvrdi da se uvjeti u zatvorima nastavljaju pogoršavati, dok se suočavaju s raširenom ravnodušnošću.
Procjena pristranosti (Progresivno): U članku se opisuje pogoršanje zatvorskih uvjeta kao "opća ravnodušnost", što implicira neuspjeh državne odgovornosti i društvenog nadzora. Istaknuvši Foucaulta kao "militantnog" mislioca čiji je rad od suštinskog značaja za razumijevanje trenutnih kaznenih neuspjeha, tekst se usklađuje s
Zašto činjenice: nije otkriven službeni izvor/dokument
Zašto objektivnost (60): The text uses somewhat emotive and judgmental language, such as describing the public reaction as 'general indifference' and noting the deterioration of conditions. While framed as an analysis of Foucault's relevance, the tone implies a critical stance toward current penal policies, reducing neutral
Kako je izvijestila svaka strana
Isti događaj, grupiran prema političkom nagibu medija koji su o njemu izvještavali.
progresivno
sredina
konzervativno
★
Kako je izvijestila svaka strana
Podržite neovisne vijesti svjesne pristranosti i otključajte društveni puls, glasovanje zajednice i sve ostale značajke za podupiratelje.