Ona je vježbala osam sati dnevno.

Anne je započela dan intenzivnom rutinom treninga. Provela je osam sati ujutro u teretani, pokušavajući različite metode treninga i vježbanja kako bi poboljšala svoju tjelesnu formu.

Nakon što je napustila studio, sjedila je u parku da se odmori. Bila je mirnija večer, a vjetar je lagano puhao kroz drveće. U tom trenutku čula je tihi razgovor između dvije osobe koje su bile blizu. Razgovor je bio tih, ali Anne je jasno razumjela riječi.

Dvije osobe su razgovarale o privatnim stvarima, a Ana je bila fascinirana tonom njihovih glasova. Primijetila je kako je jedna od njih bila nervozna i odjednom stala. Druga je odgovorila tihim smihom, kao da je govorila nešto važno. Ana je ostala neprimijećena, ali njen interes je rastao sa svakom riječju koju je čula.

Razgovor je završio nakon otprilike deset minuta, i obje osobe su se razdvojile. Anne je polako ustala i otišla, bez da napusti sobu u kojoj je sjedila. Dugo je razmišljala o onome što je čula. To je bio neobičan trenutak za nju, jer nije bila navikla da obraća toliko pažnje razgovorima koji nisu bili direktno povezani s njenim životom.

U danima nakon toga Anne je ispričala svojim prijateljima o incidentu, a oni su bili iznenađeni što je to učinila. Neki su to smatrali zanimljivim, dok su ih drugi pitali da li su se osjećali sigurno. Anne je potvrdila da se osjećala dobro jer nisu tražili da nešto učini. Također je naglasila da nije namjeravala nastaviti razgovor ili optužiti nekoga.

Mnogi ljudi koji su čuli za taj incident raspravljali su o tome je li etično prisluškivati tuđe razgovore, čak i ako to ne rade namjerno. Neki tvrde da svatko ima pravo na zaštitu svoje privatnosti, dok drugi smatraju da u takvim situacijama ne snosi nikakvu odgovornost. Anne se do danas drži podalje od tog pitanja i rijetko iznosi svoje misli o tome.