Južna Afrika prolazi kroz intenzivnu političku i društvenu krizu kako se približava krajnji datum koji je postavio ksenofobični pokret koji zahtijeva odlazak stranaca iz zemlje. Ovaj pokret, koji je podržan od strane nekoliko organizacija i političkih stranaka, postavio je ultimatum vladi da poduzme konkretne mjere protiv prisutnosti nerezidenata.
Demonstranti, često naoružani i prateći neprijateljske slogane, osuđuju prekomjernu populaciju uzrokovanu masovnom imigracijom, tvrdeći da to prijeti nacionalnoj sigurnosti i ekonomiji.
Sud-afričke vlasti pokušale su smiriti duhove organizirajući razgovore s vođama pokreta, ali ti pregovori nisu uspjeli smiriti napetosti.Zapravo, ksenofobični militanti, koji uključuju aktiviste, sindikate i čak neke lokalne dužnosnike, odbijaju svaki kompromis.Insistiraju na činjenici da stranci, posebno oni iz drugih afričkih zemalja, moraju biti protjerani.Ovaj je stav doveo do masovnog bijega stranih građana, posebno sezonskih radnika, studenata i izbjeglica.
Prema službenim izvještajima, više od 15 000 ljudi već je napustilo zemlju od početka lipnja, a brojke stalno rastu.
Međutim, određene unutarnje frakcije ANC-a, pod utjecajem nezadovoljnih gradskih birača, čvrsto podržavaju ksenofobičnu kampanju.S druge strane, organizacije poput Unije južnoafričkih radnika (NACTU) i Fronta za oslobođenje crnog naroda (NPFL) također su aktivno sudjelovale u prosvjedima, tvrdeći da prisutnost stranaca narušava socijalnu i ekonomsku ravnotežu.
Te grupe, iako su legitimne u svojim ekonomskim interesima, koriste ekstremne metode, uključujući napade na strane tvrtke i skladišta uvozne robe.
Ta se kriza nalazi u širem kontekstu političke polarizacije i općeg nezadovoljstva trenutnom upravom. Država, suočena s strukturnim problemima poput korupcije, siromaštva i ekonomske slabosti, vidi kako neki javni sektor traži jednostavne mete za izražavanje svoje frustracije. Stranci, posebno oni iz subsaharske Afrike, doživljavaju se kao konkurenti za radna mjesta, stanove i javne usluge, što potiče osjećaj nepravde i nesigurnosti.
Osim toga, pandemija COVID-19 pogoršala je te napetosti, jer je osvijetlila postojeće nejednakosti i pojačala negativne percepcije prema imigrantima.
S druge strane, strani zajednici, zastupljene udruženjima i veleposlanstvima, osuđuju prijetnje nasiljem i pozivaju na zaštitu svojih građana.Suprotno tome, neki ksenofobični aktivisti tvrde da vlasti ne čine ništa kako bi odgovorile na legitimne brige Južnoafrikanaca.
Ova različita gledišta osvijetlila su složenost situacije, u kojoj se ekonomski, društveni i politički interesi ukrštaju u napetoj klimi.
Kako se približava krajnji rok, postoji opasnost da se napetosti pretvore u ulični sukob ako vlasti brzo ne pronađu rješenje prihvatljivo za sve uključene strane. Mogu se razmotriti hitne mjere, kao što su sporazumi o međunarodnoj suradnji, inkluzivni dijalogi ili međunarodne sankcije. Međutim, bez konsenzusa, kriza bi mogla imati ozbiljne posljedice za stabilnost zemlje i njezin međunarodni ugled. Budućnost Južne Afrike sada ovisi o sposobnosti voditelja da upravljaju ovom situacijom sa oprezom i poštovanjem prema kulturnoj i ljudskoj raznolikosti.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 5 €/mjesec.
Postani podupiratelj
France
