Luka Martin Tomažić: Dobre namjere vlasti nisu jamstvo za budućnost niti za dobra rješenja

Sudski savjet je u srijedu izdao službenu izjavu u kojoj izražava duboku zabrinutost zbog primjedbi vladinih dužnosnika o neovisnosti pravosuđa. Reakcija je uslijedila nakon što je u utorak objavio komentare Sebastjana Jeretića, direktora Vladinog ureda za komunikacije, koji je opisao pravosudnu vlast kao rasprostranjeno tlo za korupciju. Jeretic je na društvenoj mreži X izjavio da je demokratska de-ratifikacija ove nezavisne grane nužna jer je postala korumpirana zbog nedostatka nadzora. Njegovi poslovi su se poklopili s odbijanjem od strane Narodne skupštine nominacije Borisa Gabriela Hrovata za mjesto suca Vrhovnog suda.

Jeretic je uz svoje kritičke primjedbe podijelio članak s portala Info360. U članku se navodi da je Hrovat služio u odboru Višeg suda u Ljubljani 2022. godine. Ta komisija je odredila privremeno pritvaranje novinara Bojana Pozhara. Vrhovni sud je kasnije poništio tu odluku. Bivši vlasnici novina Vecer tužili su Pozhar zbog članka koji ih je se ticao, navodeći klevete optužbe. Vijeće za pravosuđe, koje predlaže kandidate za sudske pozicije, pismeno je odgovorilo na izjave Jeretića. Naglasili su da princip podjele vlasti zahtijeva od svake grane da poštuje druge dvije, čak i kada se ne slaže s njihovim odlukama.

Vijeće je tvrdilo da neovisno pravosuđe nije privilegija za suce, nego jamstvo prava za sve građane, uključujući i one koji su naj oštrije kritizirali sudove. Iako priznaje da sudstvo mora prihvatiti oštre kritike, vijeće je razlikovalo takvu kritiku od retorike koja dehumanizira sudske dužnosnike. Upozorili su da povijest pokazuje da je jezik koji označava pojedince kao štetočine koje treba ukloniti nikada nevin. Vijeće je pozvalo predstavnike drugih grana vlasti da djeluju kako bi zaštitili pravosuđe. Jeretic je priznao da je njegova izjava bila oštra i provokativna.

Međutim, tvrdio je da sudska autonomija zahtijeva odgovornost. Rekao je slovenskoj novinskoj agenciji da ne postoji samočišćenje pogrešaka i da politika ne bi trebala intervenirati. On je izjavio da se ovaj začarani krug mora prekinuti. Političke opozicijske stranke reagirale su s ogorčenjem na Jereticove komentare. Vođe Slobodarske stranke, Socijaldemokrata i Lijeve stranke smatrali su takve izjave predstavnika izvršne vlasti neprimjerenima. Oni su tvrdili da te izjave otkrivaju stav vladajuće koalicije prema pravosuđu. Robert Golob, čelnik stranke Slobode, komentirao je to tijekom sjednice u Narodnoj skupštini.

Opisao je označavanje sudaca kao štakora kao neviđeno, napominjući da se to nije događalo pod prethodnim sustavima koji su karakterizirani kao željezo i olovo. Golob je optužio Slovensku demokratsku stranku da je oslabljavala pravosuđe kad god je bila na vlasti. Podsjetio je na neuspjeh u imenovanju tužitelja tijekom treće vlade Janeza Janse. Predložio je da bi građani mogli ponovno glasati na referendumu da odbiju političku pravdu, navodeći da sadašnji smjer vodi tamo. Luka Gorsek, potpredsjednik socijaldemokrata i član parlamenta, ocjenjuje da vladajuća koalicija želi prisiliti pravosuđe da klekne pred njima.

On je upozorio da desna politika osjeća pravo odlučivati tko je pogodan za sudske uloge. Kao primjere naveo je Mađarsku i Srbiju gdje je slična dinamika dovela do kolapsa pravosudnog integriteta. Asta Vrecko, koordinator stranke Levice, rekla je da Jereticova izjava predstavlja dno političke neciviliziranosti. Kritizirala je vladajuću koaliciju zbog ukidanja državnih sustava koji im ne odgovaraju poput salame. Ona je potvrdila stajalište svoje stranke protiv političkog miješanja u sudske imenovanja. Dodala je da osobna osveta ne može biti razlog za takve akcije. Opisala je trenutnu situaciju kao rat neprimjerene komunikacije.

Pravni stručnjak Luka Martin Tomazic pružio je analizu širih implikacija uklanjanja pravnih zaštitnih mjera. On je tvrdio da glavna opasnost leži u zakonima koji uklanjaju zaštitu koja postoji jer je dugoročno povjerenje u čiste namjere države nemoguće. Ako ne vodi neovisni sudac preliminarni postupak, već tužitelj djeluje i kao istražitelj i kao protivnik, jednakost oružja je uništena. On je odbacio argumente za učinkovitost kao obmanjujuće, sugerišući da se zaštitne mjere uklanjaju jer se čini da ometaju željene rezultate. Tomazic je napomenuo da ovo nije prvi slučaj takvih ideja.

Slični koncepti pojavili su se pod prethodnim vladama koje su pokušavale ograničiti slobodu izražavanja. Strateški savjet predložio je proširenje kaznenog prekršaja na izazivanje javnog uzbuđenja i užasa. Paralelno su se nastojale uspostaviti stroža zakonodavstva na razini prekršaja i medijskog prava. Politički govor je dosljedno kružio idejom suzbijanja lažnih vijesti. U tim slučajevima, postojala je tendencija da se zaštita proglasi prazninom, a zatim da se ta praznina popuni kako bi se spriječile društvene vanjske posljedice, dok se ignoriraju nove opasnosti koje se stvaraju. Tomazic je primijetio da sve te intervencije dijele pretpostavku da su zaštitne mjere pretjerane jer su namjere čiste, a čiste jer pripadaju jednoj strani.

Naglasio je da je ključno pitanje da li društvo može zaboraviti zašto zaštite postoje na prvom mjestu. Zaštite postoje jer dobre namjere vlasti nisu jamstvo za budućnost ili za dobra rješenja. Jedna strana vjeruje da ih nitko ne bi uhitio zbog verbalnih prijestupa jer ne šire lažne vijesti. Druga strana vjeruje da im nitko neće kucati na vrata noću sa lažnim optužbama za korupciju ako se uklone zakonske zaštite. Obje strane izračunavaju da mač ima samo jednu oštricu. Tomazic je zaključio da su oni duboko u krivu u toj procjeni.