Šaljete više zahtjeva za posao, a ne dobijate odgovore?

Poduzeća u suvremenom razdoblju sve više koriste inteligenciju za odabir kandidata, što je u posljednjih nekoliko godina postalo osnovna metoda u procesu zapošljavanja.

Istraživanje Sveučilišta u Stanfordu, koje je analiziralo otprilike 4 milijuna prijava za više od 3 milijuna kandidata, pokazuje da suvremeni postupci zapošljavanja sve više ovise o automatiziranim sustavima. Ti sustavi koriste više od 90 posto podnositelja zahtjeva u SAD-u prije nego što kandidati vide kadrovike.

Jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja je pojava koju istraživači nazivaju "algoritmička monokultura". To znači da mnoge tvrtke pri odabiru kandidata koriste jednake ili vrlo slične alate za inteligenciju istih ponuđača. Zbog toga se pojavljuje zanimljiv učinak - ako kandidat u jednoj proceduri dobije slabu ocjenu, postoji znatna vjerovatnoća da će slično ocjenjivati i druge.

Takšen vzorec presega očekivanja, which bi se moglo objasniti samo s naključjem, in nakazuje, da se pri odlučivanju ponavljaju isti kriteriji.

Najzanimljivije otkriće istraživanja je da mnogi kandidati nisu odbačeni zbog nedostatka kompetencija, nego zbog istog načina filtriranja. Algoritmi su zasnovani na različitim uzorcima, koji mogu sadržavati pristrasnosti. Pokazuju se razlike u načinu na koji su tretirani pojedinačni kandidati.

Ako se sustav jednom odloči, da kandidat ni primeren, se ta presoja može ponoviti i pri kasnejših prijavah, zato se može dolaziti do začaranega kraja.

Smanjenje broja radnih mjesta ima vrlo konkretne posljedice. Proces zapošljavanja je manje transparentan, povratne informacije su manje automatske. Kandidati tako teško shvaćaju što bi se moglo poboljšati, često ne dobivaju osjećaj da je njihov trud uopće neopažen. Problem je također u tome što algoritmi obrađuju život drugačije od ljudi. Kandidati mogu imati pravo iskustvo, ali ga ne predstavljaju na način na koji će ga sustav prepoznati, pa čak ni ponositi sljedeći izborni krug.

Stanfordova istraživanja otvaraju široka pitanja o budućnosti zapošljavanja. Korištenje umjetne inteligencije u poduzećima donosi povećanu učinkovitost, a istovremeno stvara rizik, jer se mogućnosti za rad nejednako šire.

Iako sustav nije savršen, stručnjaci savjetuju neke prilagodbe. Ne zaboravite da kandidati znaju kako se njihovi životopisi prikazuju u sustavu, kako se prilagođavaju, kako algoritmi obrađuju podatke. Tako mogu poboljšati svoje šanse za uspješno zapošljavanje. Moraju naučiti kako predstavljati svoje iskustvo, kako bi bili razumljivi i pravilno procijenjeni. To znači da uključivanje u proces zapošljavanja sada nije samo o znanju, već i o tehničkom sticanju, što omogućuje pristup mogućnostima.