Nakon mirovne konferencije

Krajem studenog 1918. godine, tijekom Pariške mirovne konferencije, predstavnici raznih nacija okupili su se kako bi pregovarali o uvjetima mira nakon Prvog svjetskog rata. Među njima su bili delegati Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), uključujući dr Josip Mačkovšeka, koji je igrao ključnu ulogu u zagovaranju teritorijalnih zahtjeva.

Prvi svjetski rat je uništio Europu, a kolaps nekoliko carstava stvorio je mogućnosti za nastanak novih nacionalnih država. Za narode bivšeg Austro-Ugarske imperije, osobito Slovene, rat je bio i borba za neovisnost i katalizator za nacionalno buđenje.

Kao rezultat toga, oko 100.000 Slovenaca je bilo raseljeno, a mnogi su migrirali u središnju Sloveniju i druge dijelove Jugoslavije. Glavni grad ove novoformirane države preselio se iz Beča u Beograd, koji je u to vrijeme bio relativno mali grad. Dr. Josip Mačkovšek, jedan od glasnijih zagovornika interesa Kraljevine SHS, neumorno je radio na osiguravanju teritorijalnih koncesija.

S druge strane, Mačkovšek je kritizirao nedostatak odlučne akcije u osiguranju granica, sugerirajući da bi biskup trebao otići u London umjesto da ostane u Zagrebu. Unatoč tim napetostima, delegacija je uspjela održati koheziju, a Tanović je organizirao logističku podršku i pokrivenost lokalnih medija u Londonu.

Također je pohvalio kvalitetu hrane dostupne u hotelu, naglašavajući kako čak i mali aspekti života doprinose osjećaju blagostanja. Njegove jezičke vještine značajno su se poboljšale kroz tečajeve u Berlitzu, kojima je prisustvovao zajedno s kolegama Čokom i Rybářom.

Nakon gotovo sedam mjeseci provedenih u inozemstvu, Mačkovšek je žudio za povratkom kući. Tijekom tog razdoblja, razotkrile su se osobne tragedije: njegova majka umrla je u Ljubljani, njegov otac je preminuo, a kćerka se rodila. Osim toga, njegov brat, koji je bio zatvoren u Rusiji, vratio se nakon pet godina odsutnosti. Po povratku, suočio se s administrativnim izazovima, te se morao prilagoditi svom službenom statusu u Ljubljanskom magistratu, gdje je ostao stažist s mjesečnom plaćom od samo 125 kruna.

Kolega Čok tražio je pomoć od Vodopivca kako bi organizirao povratak Mačkovšeka u Sloveniju kao kurira, čime je pokrio putne troškove. Unatoč diplomatskim naporima, Mačkovšek je bio nezadovoljan ishodima pregovora. 1921. godine, obratio se akademskoj publici na Sveučilištu u Ljubljani, izražavajući zahvalnost za pobjedu koja je omogućila stvaranje Jugoslavije. Naglasio je da je jadranska obala postala žrtva trijumfa Antante, ali slovenski narod mora ostati zahvalan za njihovo oslobođenje. Pozvao je akademike da posvete svoj rad neriješenim pitanjima s kojima se suočavaju Slovenci u susjednim državama.

Ova je poruka postala ponavljajuća tema u njegovim predavanjima, oblikujući njegovu perspektivu o položaju slovenske manjine u okolnim zemljama.