Nakon duge bolesti, pozdravlja se omiljeni veterinar iz Maribora.

Miran Zorin, omiljeni veterinar iz okolice Maribora, je prije nekoliko dana preminuo zbog velike bolesti. Njegova smrt je prouzročila veliki odnos, jer je bio ne samo zaposlen, već i moćan radnik za brigu o životinjama, uključujući i beskućnike. Društvo PPZŽ, organizacija, koja pomaže beskućnicima da žive pomoću veterinarske skrbi u iskanju odgovornih posvojiteljeva, objavilo je na Facebooku iskrene riječi slovesa.

Spomila se je na to, da je bil nekoč zaposlen na ptujski veterinari u sanjal o svoji veterinarski ambulanti. Uspelo mu je otvoriti veterinarsko ambulanto, nato pa je primio stranke. Nikada mu nije bilo problema otvoriti vrata ambulante čak i usred noći ili vikenda, praznike, ako je bio doma, je še v zapisu Janje z Društvom PPZŽ in dodano: MZ veterinara je također za našu društvo značilo pouzdanu pomoć našim varovancem. Nikoli ni pitao, kada ćemo plaćati liječenje pacijenta, saj mu bila prioriteta, da životinja čimprej dobiva pomoć. Za društvene varovance u bolnici je velikokratiralnu hranu, doneke tablete za prenošenje protiv velikokratnog liječenja bilo kojim dodatnim lijekom na račun.

S/K je veliko beskućnike mačk, ki jih smo uspeli ujeti... vmes katero brezplačno.

Ob slovesu se mu še zahvaljujemo za njegov predani rad: Dragi naš srčni veterinar Miran Zorin iskrena hvala za sve, što ste nudili našim varovancem, iskrena hvala za svaki hiter odziva, kadar smo vam potrebovali! V našim srcima bo na vas ostal prelep spomin! Sada spočijte svoje trudne oči, zlato srce in mirno počivajte v svoji rodni grudi. In večna lučka naj vam sveti. Ženi Ireni in sinu Žigi, ter vsem sorodnikom izrekamo globoko sožalje.

Na društvenoj mreži Facebook tako se pozdravljaju brojni prijatelji, poznaniki i ljudi, koji su mu vozili svoje ljubljene. Eden među zapisovima za sjećanje na leta, ko je omiljeni veterinar sanjal o svojoj posljednjoj veterinarskoj ambulanti. Z mnogo odrekanja si je naposled ispunila želju da si s ponosom otvorio zasebnu veterinarsku ambulantu u svojoj kući. Pri svom radu uvijek se mogu osloniti na podršku svoje obitelji, koja poznaje njegovu predanu skrb u znanju pomagati bolnim životinjama.

Cena tretmave je bila sekundarna pomena. Priljubljeni veterinar je uvijek prvo brinuo o životinjama, samo nakon što je postavio pitanje o nastalih troškovima za njegu. Nikada nije pitao, kada ćemo platiti za liječenje pacijenta, jer je bila prioritetna, da životinja čimprej dobije pomoć. Za društvenu zaštitu u brezdomučke je velikokrat donirao hranu, tablete protiv parazita u velikokrat kojeg lijeka ni dodal na račun. Ostali će lepi spomini. Ob zaključku zapisa se avtorica zapisa premisalemu veterinarju iskreno zahvaljuje za sve, jer je učinio dobro za sve, posebno za svakog odzivera, kad je potrebna nužna pomoć, ob družini pa izgubi izreka globoko sožalje.