Giorgio Parisi, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, žestoko kritizira nedostatak djelovanja talijanske vlade o klimatskim krizama, definišući politički stav kao "miopičan" i sličan onom od struzzija. Prema Parisiju, institucije izbjegavaju suočavanje s pitanjem zbog osjećaja krivnje koji proizlazi iz prošlih pogrešaka, usredotočujući se na trenutne probleme, a ne na dugoročna rješenja. On ističe da građani, osobito mladi, nisu raspušteni, ali mnogi ne mogu razmišljati o vrlo dugoročnim vremenskim razmjerima. Parisi smatra da opozicije, poput AVS-a, nisu previše stidljive u klimatskim promjenama, ali su vrlo nesigurne u odnosu na stavove Pokreta 5 zvijezda i Znanstvenika Demokratske stranke. Osim toga, primjećuje se sve veći nedostatak znanstvenih i građanskih tragova, koji se pripisuju znanstvenim činjenicama koje su dio borbe protiv klimatskih promjena, a smatraju se najboljom kombinacijom za kratkoročnu i dugoročnu komunikaciju.
Procjena pristranosti (Progresivno): U članku se kritiziranje klimatske politike talijanske vlade opisuje kao neuspjeh ukorijenjen u institucionalnoj kratkovidnosti i izbjegavanju, koristeći snažne metafore poput "struzzija" (štrucki) kako bi se naglasila negacija.





