Orsat Miljenić: ‘Plenković ruši pravni poredak. Ako mu je ustaštvo prihvatljivo, neka promijeni Ustav’

Bivši hrvatski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić povezao je nedavne incidentne događaje na nacističku temu na nogometnoj utakmici u Splitu s političkim pritužbama koje je grupa ultras Torcida imala protiv premijera Andreja Plenkovića. Govoreći na televiziji RTL, Ostojić je sugerirao da su nasilne demonstracije bile izračunati odgovor na vladine odluke o izgradnji stadiona. Tvrdio je da je Torcida, opisana kao ozbiljna organizirana grupa s poviješću slanja specifičnih političkih poruka, reagirala nakon što je saznala da će Zagreb dobiti dva nova stadiona, dok su se planovi Splita promijenili.

Ostojić je izjavio da je grupa ovu promjenu smatrala izdajom prethodnih obećanja, što ih je navelo da svojim postupcima izravno ciljaju premijera. Incidenti su se dogodili prije utakmice Hajduk Split i Ajax. Tijekom događaja, članovi Torcida prikazali su nacističke simbole i skandirali slogane koji se odnose na Adolfa Hitlera i Anu Frank. Ostojić je priznao ozbiljnost tih djela, ali je tvrdio da je osnovni motiv bio politička osveta. Napomenuo je da je grupa dobro upoznata s političkim djelovanjem i da se ne ograničava samo na podršku nogometu.

Iako je odbio izričito povezati dva odvojena pitanja financiranja stadiona i nasilja, tvrdio je da su vrijeme i priroda prosvjeda pokazali jasnu poruku upućenu Plenkoviću i njegovoj administraciji. Ostojić je govorio o ulozi policije u sprečavanju takvih nereda. Izrazio je uvjerenje da policijske snage u Splitu posjeduju odgovarajuće obavještajne podatke o ekstremnim skupinama i da su povijesno učinkovito obavljali svoje dužnosti. Međutim, kritizirao je nedostatak naknadnih pravnih posljedica za prestupnike.

Prema njegovim riječima, primarno pitanje nije neuspjeh policijske sposobnosti ili strah među policajcima, već nedostatak stroge pravosudne kazne nakon policijskih intervencija. Upozorio je da dopuštanje počiniteljima da izbjegnu zatvor ili kazneno gonjenje demotivira osoblje za provođenje zakona i potkopava napore javne sigurnosti. Za razliku od ponašanja Torcide, Ostojić je pohvalio redovne Hajdukove obožavatelje koji su navodno zavijali nacističke prikaze. Naglasio je da je identitet kluba ukorenjen u antifašizmu i da pravi pristalice odbacuju fašističku ideologiju.

Tvrdio je da, da je gomila ograničila svoje ponašanje na standardna rivalstva, političke ličnosti ne bi se osjećale prisiljene javno intervenirati. Incident je, kako je tvrdio, otkrio dubine društvene tolerancije prema ekstremizmu, prisiljavajući na nužnu konfrontaciju s tim vrijednostima. Odvojeno, Orsat Miljenić, šef ureda predsjednika, izrazio je oštru kritiku vladinog postupanja u vezi s situacijom. Miljenić je tvrdio da su hrvatske institucije već trideset godina imale jasne smjernice za suočavanje s fašističkim zagovaranjem. Policija je pokrenula postupak, a sudovi su donosili presude na temelju utvrđenih normi.

Tvrdio je da pristup sadašnje vlade stvara konfuziju unutar pravosuđa i sigurnosnih službi. Miljenić je izjavio da ako vlada smatra da je ideologija Ustaše prihvatljiva, trebala bi pokušati izmijeniti ustav dvotrećinskom većinom u parlamentu. Istaknuo je da, iako je bilo osude za vikanje Hitlerovog imena ili reference na Auschwitz, nije čuo izričitu osudu samih ustaških pjesama. On je pozvao vladu da razjasni svoj stav o fašizmu. Miljenić je također razgovarao o široj političkoj dinamici, ističući napetosti u suradnji između predsjedništva i kabineta.

Odbacio je optužbe srpskog predsjednika Aleksandra Vučića u vezi s hrvatskim miješanjem u srpske izbore, nazivajući ih besmislicom, dok je kritizirao strateško partnerstvo s Francuskom. Što se tiče vlastite budućnosti, Miljenić je porekao da ima neposredne političke ambicije za parlamentarne ili predsjedničke utrke, iako nije u potpunosti zatvorio vrata. Potvrdio je svoju predanost Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske, navodeći da je dužnost svakog člana pomoći stranci da pobijedi. Predložio je da njegove javne izjave služe kao pomoć opoziciji.

Također se dotaknuo drugih nacionalnih pitanja, uključujući status veleposlanika i ekološke brige u Gospiću, tvrdeći da politička odgovornost leži na onima na vlasti koji ne uspijevaju riješiti sistemske nedostatke.