Indikacije prije događaja: Je li Nepal propustio znakove upozorenja prije smrtonosnih poplava?

U nedjelju, 26. kolovoza, u dolini Lhende, u blizini granice između Nepala i Tibeta, došlo je do poplava koja je uništila više okruga, ubila više od 1.100 ljudi i ostavila stotine nestalih.

Preživjeli su ispričali kako su se oslanjali na instinkte i susjede kako bi pobjegli od poplavnih voda, jer su se formalni mehanizmi upozorenja pokazali nedovoljni. Prema Katmandu Postu, početni odgovor otežao je nedostatak neposrednih upozorenja, ostavljajući stanovnike nesvjesnim predstojeće opasnosti sve dok nisu stigle vode. Odjel za rudarstvo i geologiju u Nepalu je zabilježio seizmičku aktivnost povezanu s kolapsom ledenjaka, ali upozorenje je odgođeno jer se signali nisu usklađivali s tipičnim uzorcima potresa.

Daljnje komplikacije nastale su kada je poplava preplavila hidrološku stanicu Syabrubesi, uništavajući riječni mjerilo koje je trebalo pratiti porast razine vode. Do 9 ujutro, lokalne vlasti u Rasuvi su kontaktirale Odjel za hidrologiju i meteorologiju (DHM), ali je komunikacijska infrastruktura već bila oštećena. Dužnosnici su bili prisiljeni pribjeći ručnim metodama, uključujući upozorenja od vrata do vrata i emitiranje upozorenja putem radija i medija.

Lhende Khola, koji potječe iz Tibeta i teče u Nepal, ključni je doprinos rijekama Bhotekoshi i Trishuli. Iako Nepal održava sporazume o prognozi poplava i dijeljenju podataka s Indijom, trenutno nema operativnog sustava ranog upozoravanja s Kinom, unatoč obvezi iz 2019. godine da surađuje u klimatskim i ekološkim pitanjima. Prakash Pokhrel, geolog u Nacionalnom tijelu za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje (NDRRMA), primijetio je da trenutna praksa uključuje neformalne razmjene s kineskim ministarstvom vanjskih poslova, jer nedostaju strukturirani protokoli za praćenje opasnosti u stvarnom vremenu.

Znanstvene analize dodatno su naglasile ograničenja postojećih sustava ranog upozorenja. Izvještaj znanstvenog konzorcijuma HiRISK otkrio je da su vidljivi znakovi nestabilnosti, poput smeđe topljene vode i pukotina koji se šire u okolnu stijenu, uočeni danima prije kolapsa. Ovi pokazatelji mogli bi potencijalno signalizirati neizbježnu katastrofu, ali nije postojao sustavni mehanizam za prevod takvih opažanja u djelotvorna upozorenja. Izvještaj je naglasio potrebu za sveobuhvatnijim sustavima koji mogu otkriti i izljeve glečera i nestabilne glečere, osobito u udaljenim, visokim područjima.

Broj poginulih i dalje raste, s više od 1.127 potvrđenih smrtnih slučajeva i više od 4.000 ljudi koji su još uvijek nestali. Tijela su pronađena u više okruga, iako su napori za identifikaciju i dalje u tijeku. Katastrofa je ponovno pokrenula rasprave o potrebi poboljšane prekogranične suradnje, posebno između Nepala i Kine, s obzirom na zajedničku ranjivost na himalajske opasnosti.

Kako se operacije oporavka nastavljaju, incident služi kao oštar podsjetnik na hitnu potrebu za integrisanim, prekograničnim sustavima ranog upozorenja u Himalaji. S povećanjem klimatske varijabilnosti i rastućom učestalosti takvih katastrofa, neuspjeh u uspostavljanju snažnih okvira praćenja dovodio je u opasnost bezbroj života. Put prema naprijed zahtijeva ne samo tehnološka nadogradnja, već i snažniju političku volju kako bi se osiguralo da upozorenja stignu do onih koji su na najopasnijem putu, prije nego što slijedi sljedeća katastrofa.