Zemljotres u Venezueli; obitelji svojim rukama izvlače svoje voljene iz ruševina

Zemljotres koji je potresao Venezuelu 24. lipnja izazvao je tragediju bez presedana, ostavljajući tisuće pogođenih, ozlijeđenih ili poginulih osoba. Lokalne i nacionalne vlasti, zajedno s međunarodnim organizacijama, naporno su radile na pružanju podrške žrtvama i započinjanju procesa obnove. Međutim, utjecaj ove prirodne katastrofe i dalje je dubok, kako u ljudskom tako i u ekonomskom smislu, a situacija se još nije potpuno stabilizirala.

0 stupnjeva Richtera izazvao je opći kaos. Prema podacima koje je objavio *El Universal*, broj poginulih iznosio je 1.719, dok je broj ozlijeđenih premašio pet milijuna tri stotine četrdeset osoba. Osim toga, procjenjuje se da je oko 15.866 stanovnika bilo oštećeno, a Organizacija Ujedinjenih naroda procjenjuje da je broj nestalih osoba otprilike 50.000.

Na Playa Grandeu, Leonela Delgado, žena u potrazi za svojim sinom, izrazila je želju da, iako vrijeme prolazi, izvuče tijela iz ruševina, čak i ako to znači suočiti se s stvarnošću gubitka.

Drugi, kao Fernán Hernández, novinar porijeklom iz Maracayja, nadao se da će vratiti tijelo svog brata, Jorge René Hernandeza, usred tjeskobe i nemoći.

Malo čudo dogodilo se u zoru, kada je uspjelo spasiti Aarona Levija Cantillo Vargasa, 21-godišnjeg mladića, zahvaljujući suradnji timova iz Meksika, Venecuele i El Salvadora.

Brojne zemlje i međunarodni organi su se obvezali pružiti humanitarnu pomoć. Brisel je dao 5 milijuna eura i avion s zalihama, dok je Nizozemska poslala brod s hranom i pitkom vodom. 7 milijuna dolara u pomoći, a Sjedinjene Države, pod administracijom Donalda Trumpa, najavile su da će njihov doprinos dostići 300 milijuna dolara, uključujući popravku luke La Guaira kako bi se olakšao ulazak pomoći.

U Meksiku, predsjednica Claudia Sheinbaum potvrdila je da će vlada poslati hranu i električnu energiju u Venezuelu, istaknuvši zajedničke napore za rješavanje osnovnih potreba pogođenog stanovništva.

Iako je izrazila spremnost za dijalog s bilo kojom uključenom strankom, njena kritika odražava političke podjele koje još uvijek postoje u zemlji. Ove razlike, iako važne, ne mogu odvraćati pažnju od hitne potrebe za podrškom zajednicama pogođenim katastrofom.

U tom kontekstu, oporavak infrastrukture i društvena stabilnost i dalje su složeni izazovi. Dok obitelji traže svoje voljene i vlasti rade na distribuciji pomoći, put ka normalnosti izgleda dug i pun prepreka.