Mary Beard, povjesničarka: Velike desnice preuzimaju Rimljane

Mary Beard, poznata britanska povjesničarka specijalizirana za antički Rim i Grčku, izdala je snažnu kritiku o tome kako moderna ultradesnica iskorištava rimsko carsko nasljeđe kako bi legitimirala svoje političke ideologije. U nedavnoj knjizi pod nazivom *Clásicos sin filtros*, objavljenoj od strane Crítica, Beard izloži kako su figure poput Cezara ili Julija Cezara reinterpretirane od strane konzervativnih stranaka i ekstremističkih pokreta kao simboli centralizirane vlasti, sile i kontrole.

Situacija se pojačala u posljednjih nekoliko godina, posebno u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje su politički čelnici koristili reference na Rimsko Carstvo kako bi opravdali autoritarne, nacionalističke i antiimigrantske politike. Na primjer, neki političari su proslavili figuru Cezara kao model jakog vodstva, ignorirajući implikacije svog diktatorskog režima.

Beard, koja je rođena u Much Wenlocku u Engleskoj, i trenutno ima 71 godinu, posvetila je desetljećima proučavanju kulture i politike antičkog Rima. Kao profesor emerita na Sveučilištu Cambridge i dobitnica nagrade Princeza od Asturija 2016. godine, njezin glas je cijenjen i u akademskom svijetu i u široj javnosti. U svojoj novoj knjizi, ona kombinuje svoje veliko povijesno znanje s pristupačnim i živahnim stilom, što joj omogućuje komunikaciju složenih koncepata na zabavan i uvjerljiv način. Ovaj pristup odražava njezino uvjerenje da povijest treba podučavati s oduševljenjem, a ne samo kao skup činjenica i događaja.

Beardova zabrinutost pojavljuje se u globalnom kontekstu gdje populizam i nacionalizam dobijaju na terenu. Politički pokreti koji promiču rasnu nadmoć, odbijanje migracije i obranu tradicionalnog kulturnog identiteta pronašli su u klasičnoj povijesti vrijedan resurs. Za njih, Rimsko carstvo predstavlja efikasan i moćan oblik vladavine, nešto što je u suprotnosti s onim što oni doživljavaju kao slabost sadašnjih demokratskih sustava. Međutim, Beard tvrdi da je ovaj pogled djelomičan i pojednostavljen, i da ignoriše složenost povijesne stvarnosti.

U odgovoru na te prakse, Beard poziva na važnost obrazovanja novih generacija o povijesti na uravnotežen i kritički način. Ona tvrdi da poznavanje prošlosti ne samo da pomaže u razumijevanju sadašnjosti, već i potiče sposobnost neovisnog razmišljanja i otpora ideološkim manipulacijama.

Iako ultradesnica nastavlja koristiti prošlost kako bi opravdala svoje stavove, Beard vjeruje da obrazovanje i znanstveno širenje mogu ponuditi čvrste alternative. Ona se nada da će buduće generacije moći učiti iz povijesti bez pada u zamke onih koji je žele koristiti za svoje vlastite ciljeve.