Malo tko zna da "predbračni ugovor" u Srbiji zapravo ne postoji! Odvjetnik otkriva kako se dijeli imovina i što vrijedi u slučaju razvoda: Je li uvijek pola-pola?

U Srbiji mnogi ljudi vjeruju da "predbračni ugovor" ili predbračni sporazum postoji kao pravni dokument koji može regulirati podjelu imovine u slučaju razvoda. Međutim, prema nedavnim informacijama koje su podijelili pravni stručnjaci, ovaj se pojam zapravo ne pojavljuje u srpskom pravu u trenutnom obliku. Umjesto toga, takvi se sporazumi nazivaju "bračni ugovor" ili bračni sporazumi, koji se mogu zaključiti prije braka ili tijekom njegovog trajanja. Ovi sporazumi omogućuju parovima da definiraju svoje financijske odnose u vezi s postojećom ili budućom imovinom.

Obiteljski zakonik definiše te sporazume kao pravne dokumente koji omogućuju bračnim drugovima da organiziraju svoje imovinske odnose. Takvi sporazumi moraju biti formalizirani u javnom notarsko potvrđenom dokumentu, a ako uključuju nekretnine, moraju se također zabilježiti u zemljišnoj knjizi.

Prema odvjetniku Dane Žigiću, dok se izraz "predbračni ugovor" obično koristi u praksi, službeni naziv u srpskom pravu je "bračni ugovor". Objasnio je da ova vrsta sporazuma omogućuje parovima da odluče kako će imovina biti podijeljena u slučaju razvoda.

Žigić je naglasio da su ti ugovori osobito korisni prilikom sklapanja braka s određenim financijskim ciljevima ili brigama. Oni pružaju jasan okvir za upravljanje vlasničkim pravima i mogu spriječiti potencijalne sukobe nakon razvoda.

Ivan Štibl, osnivač platforme "Ćalac", istaknuo je važnost stvaranja pravednog sustava koji štiti oba supružnika tijekom postupka razvoda.

Pravni stručnjaci su primijetili da su situacije u kojima jedan od bračnih drugova smatra da ima pravo na svu imovinu stečenu tijekom braka relativno česte.Na primjer, neki muškarci pristupaju odvjetnicima tvrdeći da je sav rad i žrtve učinjene tijekom braka bili samo njihovi, uključujući osiguravanje obitelji, plaćanje računa i podržavanje dječjih aktivnosti.

To naglašava pretpostavku u srpskom pravu da se sva imovina stečena tijekom braka smatra zajedničkim vlasništvom i treba se podijeliti jednako osim ako jedna strana ne može dokazati drugačiji doprinos.

Stručnjaci naglašavaju da ti ugovori nisu ekskluzivni za bogate pojedince ili slavne osobe, već služe kao bitni instrumenti za svakoga tko želi transparentno upravljati svojim financijskim poslovima.