Degradacija zemljišta košta mnogo više od obnove: zamjenik šefa UN-a

Prema riječima Amine J. Mohammed, zamjenice generalnog tajnika UN-a, degradacija zemljišta košta mnogo više od obnove, tijekom svog govora na otvaranju sastanka UN-ove Konvencije o suzbijanju pustinja (UNCCD) na visokom nivou u Ulan Batoru u Mongoliji. Govoreći na ministarskom dijalogu o otpornosti na sušu, gđa Mohammed je naglasila hitnu potrebu da se nacije prebace s izoliranih napora obnove na sveobuhvatne nacionalne strategije koje podržava stabilno financiranje i inkluzivno upravljanje. Istaknula je da je do 40 posto globalnog zemljišta degradirano, potkopavajući sigurnost hrane i sredstva za život, dok su suše od 2000. godine porasle u frekvenciji i trajanju za 29 posto.

Na sastanku UNCCD-a, poznatom kao COP17, okupili su se predstavnici iz gotovo 196 država članica kako bi raspravljali o mjerama protiv pustinja i degradacije zemljišta.

Ona je tvrdila da se financiranje mora unaprijed uspostaviti kako bi se uskladilo s nacionalnim prioritetima, naglašavajući da je zdravo zemljište bitna gospodarska infrastruktura, a ne samo ekološka briga.

Degradacija vodi do smanjenja prinosa usjeva, povećanja troškova hrane i povećanog opterećenja vodnih i energetskih sustava. Suša pogoršava ova pitanja, potičući vlade da izdvajaju više sredstava za hitnu pomoć, subvencije i obnovu, istovremeno gubeći porezne prihode i povećavajući javni dug.

Multilateralne razvojne banke također su pozvane da iskoriste mehanizme poput jamstava i povoljnih zajmova kako bi privukle investicije privatnog sektora, posebno u korist malih poljoprivrednika i lokalnih poduzeća. Jedan uspješan model naveden je afrička inicijativa Velikog zelenog zida. Ovaj je projekt obnovio više od 20 milijuna hektara zemlje, a dodatnih pet milijuna hektara obnovilo su poljoprivrednici samo u Nigeru. Inicijativa je prvobitno zamišljena kao linija stabala širom regije Sahel, a proširila se na širu strategiju pod vodstvom Afrike koja povezuje obnovu zemljišta s stvaranjem radnih mjesta, sigurnosti hrane i gospodarskim rastom.

U regijama kao što su Sahel i bazen jezera Čad, gdje sukobi i nestabilnost dodatno kompliciraju stvari, obnova zemljišta može zajednicama pružiti obnovljene mogućnosti i osjećaj pripadanja, potencijalno doprinoseći dugoročnom miru i stabilnosti.