U članku se govori o Stanfordskom zatvorskom eksperimentu koji je proveo psiholog Philip Zimbardo 1971. godine, a koji je imao za cilj istražiti da li zlo proizlazi iz prirode ili odgoja. Dvadeset i četiri studenta su nasumično dodijeljene uloge čuvara ili zatvorenika, a u roku od nekoliko dana, okoliš je doveo do okrutnog ponašanja, otkrivajući kako obični ljudi mogu počiniti zločine pod ugnjetavnim sustavima. Eksperiment je zaustavljen nakon šest dana zbog etičkih zabrinutosti, a Zimbardo je kasnije razmišljao o svojoj ulozi i kao znanstvenik i kao ljudsko biće. Njegova supruga, Christina Maslach, odigrala je ključnu ulogu u zaustavljanju eksperimenta. Zimbardo je to iskustvo pretvorio u utjecajna djela poput 'Luciferov efekat' i 'Banalnost heroizma', naglašavajući da herojstvo nije rezervirano za izvanredne pojedince, već je dostupno svima koji odluče djelovati moralno.
Procjena pristranosti (Sredina): Iako članak raspravlja o psihološkim eksperimentima i njihovim implikacijama za razumijevanje ljudskog ponašanja, ne zauzima jasan ideološki stav.



