Vrt na Lesbosu, kojim upravlja nevladina organizacija Europe Cares, postao je simbol otpornosti i solidarnosti usred tekuće europske migracijske krize. Poznat kao vrt zajednice Paréa, nudi rijedak prostor mira i povezanosti za izbjeglice koji su stigli na grčko otok nakon dugih putovanja iz zemalja poput Afganistana, Sudana i Jemena. Vrt, kojim se brinu osobe poput Mohameda Ayasha, 28-godišnjeg Palestinca iz Gaze, pruža fizičko olakšanje i emocionalni odmor od surove stvarnosti života u tranzitu.
Za mnoge, to podsjeća na dom, osobito na zajednički rad s članovima obitelji pod maslinama, u suprotnosti s sterilnim uvjetima u obližnjim kampovima kojima upravlja EU. Ayash, koji se pridružio projektu ubrzo nakon dolaska na Lesbos u srpnju 2023., sjeća se kako je u početku oklijevao o metodama koje se koriste u vrtu.
Lokacija vrta u blizini Sredozemnog mora znači da njegovi posjetitelji često mogu vidjeti obalu, gdje grčka obalna straža redovito patrolira za migrante bez dokumenata. Upravo iza ovog pogleda nalazi se Zatvoreni centar za kontrolu pristupa (CCAC), jedan od nekoliko pritvornih objekata kojima upravlja EU na otoku. Ovi centri, okruženi visokim ogradama i patroliraju Frontex, predstavljaju stroge granične kontrole koje su dovele do oštrog pada dolazaka u odnosu na prethodne godine. Prema podacima Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), manje od 13.500 ljudi stiglo je do Lesbosa morem u prvoj polovici 2025. godine, što je pad od gotovo 41.700 u istom razdoblju prethodne godine.
To se smanjenje poklapa s strožim graničnim politikama EU-a, uključujući povećane povratke na moru i ubrzane postupke azila koji omogućuju do dvanaest tjedana pritvora. Ove mjere stvorile su klimu neizvjesnosti među raseljenim zajednicama, a mnoge se plaše brze deportacije ili neodređenog boravka u prepunim kampovima. Unatoč tim pritiscima, vrt Paréa nastavlja napredovati, nudeći mali, ali ključni kontrapunkt institucionaliziranim poteškoćama koje ih okružuju. U međuvremenu, nedavni masovni priliv više od 70.000 migranata u Ceutu, španjolsku teritoriju u blizini Maroka, razotkrio je duboke pukotine u pristupu EU-a migraciji.
Ovaj incident, koji su komentatori opisali kao test solidarnosti, otkrio je kako se političko jedinstvo brzo raspada pod pritiskom. Dok su neke države članice, uključujući Španjolsku, uspjele obnoviti red, druge, posebno Italija i Njemačka, bile su kritizirane zbog nedostatka podrške. Incident je povezan s potencijalnim hibridnim prijetnjama protiv EU-a, a stručnjaci sugeriraju da su vanjski akteri mogli iskoristiti kaos kako bi potkopali europsku koheziju. Odgovor EU-a uključivao je hitni sastanak ministara unutarnjih poslova, na kojem su upućeni pozivi na jedinstvo, iako kritičari tvrde da je ishod bio više simbolički nego suštinski.
Novi Zajednički europski sustav azila (GEAS), usvojen u svibnju, ima za cilj pojednostaviti postupke azila i povećati povratak u zemlje porijekla. Međutim, kriza u Ceuti pokazala je da je sustav slabo pripremljen za velike kretanje ljudi koji traže bolji život umjesto azila. Mnogi migranti koji ulaze u EU nisu ni znali za reformu, što naglašava jaz između politike i stvarnosti. Neuspjeh EU-a da predvidi porast izazvao je pitanja o njegovoj sposobnosti praćenja i odgovora na buduće krize, posebno s obzirom na rastuću ulogu društvenih medija u mobilizaciji migracijskih tokova.
Dok se napetosti nastavljaju povećavati, Paréa vrt stoji kao miran, ali snažan primjer solidarnosti na lokalnoj razini. Njegovo postojanje naglašava ljudsku cijenu restriktivnih imigracijskih politika, a istovremeno pokazuje sposobnost pojedinaca i organizacija da stvore prostor nade i pripadanja.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj
Germany
