Mbeki poriče tajne dogovore s generalima iz doba apartheida, okrivljuje NPA za kašnjenje kaznenog progona TRC-a
Bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki pojavio se pred istražnom komisijom Khampepe kako bi se obratio tvrdnjama o tajnim poslovima s vojničkim i policijskim generalima iz doba apartheida u vezi s Komisijom za istinu i pomirenje (TRC). Mbeki je izjavio da se jedina interakcija s bivšim generalima dogodila kada su se približili ANC-u, tražeći da se vodstvo ANC-a sastane s tadašnjim predsjednikom F.W. de Klerkom kako bi ga ohrabrili da traži amnestiju. Mbeki je negirao bilo kakve tajne sastanke i objasnio da je ANC razmotrio zahtjev za kolektivnom amnestijom kako bi postavio primjer za režim aparthejda. Međutim, sud je kasnije poništio amnestiju za "Grupu 37", uključujući Mbekija, što je potkopalo strategiju ANC-a. Mbeki je naglasio da kao predsjednik ne djeluje kao tužitelj, već kao šef države, te da je Nacionalno tužiteljstvo odgovorno za tužbe nakon TRC-a. Također je branio govor u parlamentu iz 2003. godine, pojasnivši da se bavi pitanjima izvan TRC-a i opovrgao tvrdnje o političkom uplitanju.
Former President Thabo Mbeki has categorically denied allegations that he engaged in secret negotiations with apartheid-era military and police commanders to secure blanket amnesty for their actions. Speaking before the Khampepe Commission in Johannesburg, Mbeki described the claims of clandestine deals as a "complete fabrication." He stated that no such meetings occurred to facilitate the avoidance of prosecution for offenses committed under white minority rule. Instead, he testified that interactions with former generals were limited to discussions regarding the procedural order of testimonies before the Truth and Reconciliation Commission (TRC) amnesty committee. Mbeki, who served as president from 1999 to 2008, told the inquiry that he met with representatives from the South African Defence Force and the South African Police Service in 1996 or 1998, depending on the specific account cited. According to Mbeki, the generals expressed concern that low-ranking officers, or "foot soldiers," might appear before the amnesty committee before their political superiors. They requested that the political leadership of the National Party, specifically then-President F.W. de Klerk and his cabinet, testify first. The generals argued that if their political principals disclosed the truth about their decisions, the military personnel would then feel comfortable appearing to explain how they implemented those directives. In response to this grievance, Mbeki said the African National Congress (ANC) decided to lead by example. The party’s leadership formed a group, often referred to as the "Group of 37," consisting of individuals who held relevant leadership positions during the period in question. This group applied for collective amnesty to demonstrate transparency. Although the TRC initially granted amnesty to this group, the decision was later overturned by the courts. Mbeki noted that this legal reversal ended the ANC’s attempt to establish moral authority to pressure the apartheid cabinet to do the same. He emphasized that none of the individuals in the group had committed specific acts of gross human rights violations as defined by the TRC Act. The former president firmly rejected accusations that he used his executive power to interfere with the National Prosecuting Authority (NPA) or to pardon prisoners to bypass the TRC process. Mbeki stated that he had issued pardons to 33 prisoners, including members of the ANC and the Pan Africanist Congress who had been convicted of serious crimes. He clarified that the national executive never intervened to stop the prosecution of cases referred to the NPA by the TRC. He directed the blame for stalled cases toward the NPA, arguing that the agency bears full responsibility for failing to investigate and prosecute many of the referred cases. Addressing his speech to Parliament on April 15, 2003, Mbeki maintained that his remarks were not an attempt to suppress cases but rather a clarification of roles. He stated that as President, he was not a prosecutor, and it was the duty of the NPA to handle post-TRC prosecutions. He referenced the establishment of a specialized prosecutorial unit within the NPA in March 2003, headed by Advocate Anton Ackermann, as evidence that the government intended to pursue these matters legally. Mbeki criticized selective quoting of his speech as disingenuous, noting that the creation of specialized capacity contradicted suggestions that he sought to hide cases. The testimony comes amidst ongoing proceedings before the Judicial Commission of Inquiry, chaired by retired Constitutional Court Justice Sisi Khampepe. The inquiry was established following an application by families of apartheid-era victims, including the Cradock Four: Matthew Goniwe, Sicelo Mhlauli, Fort Calata, and Sparrow Mkonto. These activists were abducted, tortured, and killed by security police in June 1985. Their families, along with the Helen Suzman Foundation, have alleged that political interference prevented justice. Mbeki and his predecessor, Jacob Zuma, previously challenged Khampepe’s impartiality, but the Constitutional Court dismissed their application, allowing the inquiry to proceed. During his testimony, Mbeki played an audio recording of a 1985 Radio Freedom broadcast he delivered from Lusaka, Zambia, on the eve of the Cradock Four’s funeral. In the message, he honored the activists as martyrs of the liberation struggle. This gesture appeared aimed at addressing the grievances of Lukhanyo Calata, son of Fort Calata, who has publicly accused Mbeki and Zuma of betraying the victims. Calata and other family representatives have sought declaratory orders and constitutional damages for the NPA’s failure to act. Other witnesses have presented conflicting accounts regarding executive influence on prosecutions. Former Justice Minister Brigitte Mabandla recently testified that she did not issue instructions to halt TRC-related investigations. She denied making a phone call to then-special director of national public prosecutions Dr. Silas Ramaite in November 2004, a call Ramaite alleged prompted a moratorium on cases. Mabandla stated she was in Bangui, Central African Republic, at the time. Ramaite, however, claimed that executive involvement compromised prosecutorial independence, particularly regarding cases involving former apartheid officials like Adriaan Vlok and Johan van der Merwe. The TRC, led by Archbishop Desmond Tutu, received approximately 7,000 amnesty applications between 1996 and 2002. Of these, roughly 850 were granted, while about 5,400 were refused. The commission referred around 300 cases to the NPA for potential prosecution. Despite these referrals, only a small number resulted in successful convictions. Critics argue that the transition to democracy prioritized stability over accountability, leaving many victims without closure. Mbeki concluded his evidence-in-chief on Monday, with cross-examination scheduled for a future date determined by the commission.
6 izvještaja
Mail & GuardianNeovisanSredinaČinjenice 90Objektivnost 85prekjučer
Bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki negirao je optužbe da je imao tajne razgovore s vojnim vođama iz doba apartheida kako bi osigurao amnestiju za njihove zločine. Ove tvrdnje istražuje Komisija Khampepe, koju predvodi umirovljeni sudac Sisi Khampepe, koja istražuje potencijalno političko uplitanje u slučajeve kojima se bavi Komisija za istinu i pomirenje (TRC). Mbeki je izjavio da je svaki prijedlog tajnih razgovora čiji je cilj osigurati amnestiju za osobe iz doba aparthejda "potpuno izmišljen". Objasnio je da je sastanak s vojnim vođama usmjeren na osiguravanje da politički vođe, poput FW de Klerka, svjedoče pred TRC-om prije niže rangiranog osoblja. Mbeki je također branio svoju odluku da pomiluje 33 zatvorenika, uključujući članove ANC-a i PAC-a, tvrdeći da ta djela nisu ometala postupke TRC-a. I Mbeki i njegov nasljednik, Jacob Zuma, osporavali su nepristrasnost komisije.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku se navodi kako Mbeki poriče optužbe i uključuje njegove izravne citate, pružajući uravnotežen pogled na njegov stav. Ona ne pokazuje jasnu favoriziranost prema bilo kojoj strani kontroverze, već se usredotočuje na predstavljanje činjenica kako su ih izvestili istražitelji Komisije Khampepe.
Zašto činjenice (90): The article accurately presents Mbeki's denial of secret meetings with apartheid generals and describes the context of the Khampepe Commission investigation. It matches other sources closely.
Zašto objektivnost (85): The article remains largely neutral in tone, though it focuses on Mbeki's perspective without offering opposing viewpoints.
Bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki snažno je kritikovao tvrdnje da je on odgovoran za izdaju Cradock četvorice, četiri aktivista protiv apartheida koji su nestali tijekom 1980-ih. Mbeki se obratio ovim navodima tijekom svog pojavljivanja pred Komisijom Khampepe, koja istražuje povijesna kršenja ljudskih prava. On je te tvrdnje opisao kao "vrelu" i branio svoje postupke tijekom svog predsjedništva. Slučaj Cradock četvorice ostaje osjetljivo pitanje u povijesti Južne Afrike, vezano za borbu zemlje protiv apartheida.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku je predstavljen Mbekijev odgovor na optužbe bez da otvoreno favorizira jednu stranu. U njoj piše kako je branio svoja djela, a da ih nije izričito odobravao ili osuđivao, no da je održavao uravnotežen ton.
Zašto činjenice (85): The article accurately reports Mbeki's denial of secret meetings with apartheid generals and references his appearance at the Khampepe Commission. It aligns with other sources.
Zašto objektivnost (80): The article maintains a relatively neutral tone but uses phrases like 'it’s an insult' which may subtly reflect the perspective of Mbeki's supporters.
Bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki pojavio se pred istražnom komisijom Khampepe kako bi se obratio tvrdnjama o tajnim poslovima s vojničkim i policijskim generalima iz doba apartheida u vezi s Komisijom za istinu i pomirenje (TRC). Mbeki je izjavio da se jedina interakcija s bivšim generalima dogodila kada su se približili ANC-u, tražeći da se vodstvo ANC-a sastane s tadašnjim predsjednikom F.W. de Klerkom kako bi ga ohrabrili da traži amnestiju. Mbeki je negirao bilo kakve tajne sastanke i objasnio da je ANC razmotrio zahtjev za kolektivnom amnestijom kako bi postavio primjer za režim aparthejda. Međutim, sud je kasnije poništio amnestiju za "Grupu 37", uključujući Mbekija, što je potkopalo strategiju ANC-a. Mbeki je naglasio da kao predsjednik ne djeluje kao tužitelj, već kao šef države, te da je Nacionalno tužiteljstvo odgovorno za tužbe nakon TRC-a. Također je branio govor u parlamentu iz 2003. godine, pojasnivši da se bavi pitanjima izvan TRC-a i opovrgao tvrdnje o političkom uplitanju.
Procjena pristranosti (Sredina): Članak predstavlja Mbekijevo svjedočenje neutralno, usredotočujući se na njegova poricanja i objašnjenja bez otvorene naklonosti jednoj strani. Uključuje izravne citate Mbekija i upute na sudske postupke, pružajući uravnotežen kontekst bez očigledne ideološke strukture.
Zašto činjenice (85): The article accurately reports Mbeki's testimony denying secret meetings with apartheid generals and provides specific details about the ANC's approach to the TRC. It aligns with other sources describing similar claims by Mbeki.
Zašto objektivnost (80): The article maintains a neutral tone overall but includes some framing that emphasizes Mbeki's denial rather than presenting alternative perspectives. It avoids overtly biased language.
Mail & GuardianNeovisanSredinaČinjenice 80Objektivnost 75prekjučer
Bivši južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki svjedočio je pred Komisijom za istinu i pomirenje (TRC) u vezi s ulogom Nacionalnog tužilaštva (NPA) u istrazi i procesuiranju zločina iz doba apartheida. Mbeki je naglasio da NPA ne može izbjeći svoju odgovornost zbog neuspjeha u rješavanju brojnih slučajeva koji uključuju počinitelje kršenja ljudskih prava prije 1994. S druge strane, u martu 2014. godine je bio prisutan na sastancima s predsjednikom i predsjednicom Administracije. Obitelji TRC-a, uključujući one pogođene smrću Cradock četvorke, tražili su pravnu akciju protiv NPA-e zbog njegovog neuspjeha u njihovim slučajevima.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku se prikazuju Mbekijeva svjedočenja i njegovo poricanje političkog uplitanja u krivična gonjenja povezana s TRC-om. Ona uključuje perspektivu i Mbekija i obitelji koje traže pravdu, pružajući uravnotežen pogled na situaciju bez otvorene favoriziranja jedne strane. Nema očigledne pristranosti u fraze-
Zašto činjenice (80): The article accurately summarizes Mbeki's testimony regarding the NPA's responsibilities and mentions the Cradock Four case. It aligns with other accounts of Mbeki's statements.
Zašto objektivnost (75): The article shows some bias by emphasizing Mbeki's rejection of claims made by Desmond Tutu and the Helen Suzman Foundation without providing counterpoints.
Daily MaverickNeovisanSredinaČinjenice 75Objektivnost 85prije 10 h
Bivša južnoafrička ministrica pravde Brigitte Mabandla svjedočila je istražnoj komisiji Khampepe da nije naložila tužiteljima da zaustave postupke nakon Komisije za istinu i pomirenje (TRC) 2004. godine. Njezino poricanje je u suprotnosti s izvještajem bivšeg glavnog tužitelja Silasa Ramaitea, koji je izjavio da ga je Mabandla pozvao da nametne moratorij na slučajeve koji uključuju bivše dužnosnike apartheida, uključujući pokušaj ubojstva velečasnog Franka Chikanea. Mabandla je tvrdila da je putovala u Srednjoafričku Republiku u vrijeme navodnog poziva i navodi konsultacije s bivšim šefom NPA-e Vusijem Pikolijem kako bi provjerila svoje sjećanje. Svjedočanstvo naglašava tekuće sporove u vezi izvršnog miješanja u Nacionalno tužilaštvo i rješavanje osjetljivih povijesnih kaznenih slučajeva.
Procjena pristranosti (Sredina): Članak predstavlja izravni sukob između dvije političke ličnosti na visokom nivou u vezi s prošlim akcijama. U njemu se opširno citiraju obje strane, čime se omogućava da se njihove kontradiktorne izjave stoje jedna pored druge bez izričitog uredničkog mišljenja o tome koja je verzija istinita. Dok je naslovnica usredotočena na den,
Zašto činjenice (75): The article accurately reflects the core narrative of the testimony: Mabandla denying the specific phone call regarding the Chikane case while acknowledging the broader context of the 'Amnesty Task Team' mentioned by Ramaite. It correctly identifies the timeline (Oct 2026 testimony regarding Nov 200
Zašto objektivnost (85): The tone is largely journalistic and neutral. The headline uses the metaphor 'TRC Roulette,' which adds a slight layer of editorial flair suggesting chaos or unpredictability, but the body text sticks to direct quotes and factual descriptions of the testimony without injecting moral judgment or infl
U članku se raspravlja o tekućoj pravnoj i povijesnoj istrazi ubojstva Cradock četvorke 1985. godine, četiri aktivista protiv aparthejda ubijenih pod režimom aparthejda. Slučaj uključuje svjedočanstvo bivšeg osoblja sigurnosti, uključujući Eugene De Kock, koji tvrdi da su ubojstva izvršena neovisno od strane Oružja sigurnosti Port Elizabeth, a ne kao dio koordiniranog plana. Članak naglašava ponovno otvaranje istrage 2026. godine, gdje dokazi ukazuju na razgovore na visokom nivou među dužnosnicima iz doba apartheida, uključujući FW de Klerka i Barenda du Plessisa, u vezi s "uklanjanjem" aktivista. Bivši predsjednik Thabo Mbeki suočava se s optužbama za političko miješanje u poslove Komisije za istinu i pomirenje (TRC), prema sudskim dokumentima. U članku se spominje kontroverzni radijski prenos Mbekija uoči sprovoda Cradock četvorke, koji se provjerava u vezi s tekućom istragom.
Procjena pristranosti (Progresivno): Članak se fokusira na povijesnu odgovornost za zločine iz doba apartheida i implicira bivše vođe poput Mbekija u političko miješanje vezano uz Komisiju za istinu i pomirenje. Naglašava ulogu državnih aktera u ubojstvima i okvira istragu kao nastavak post-1
Zašto činjenice (75): The article contains detailed historical information about the Cradock Four case and the SCC meeting in 1984. However, it lacks direct quotes from Mbeki's testimony and relies more on background information.
Zašto objektivnost (70): The article leans toward a narrative that highlights the cover-up aspect of the Cradock Four case, potentially influencing reader perception.
Kako je izvijestila svaka strana
Isti događaj, grupiran prema političkom nagibu medija koji su o njemu izvještavali.
progresivno
sredina
konzervativno
★
Kako je izvijestila svaka strana
Podržite neovisne vijesti svjesne pristranosti i otključajte društveni puls, glasovanje zajednice i sve ostale značajke za podupiratelje.
ZA%2Ffile%2Fattachments%2Forphans%2Fmphego-court-caryn2_236334.jpg&w=3840&q=75&output=webp&we)
%2Ffile%2Fattachments%2F2999%2FTL_2635735_825194.jpg&w=3840&q=75&output=webp&we)
%2Ffile%2Fdailymaverick%2Fwp-content%2Fuploads%2F2024%2F01%2FMerten-explainer-2024elections-MAIN.jpg&w=3840&q=75&output=webp&we)