Autor razmišlja o odluci da ne gleda Herberta Kickla, istaknutog austrijskog političara, i umjesto toga čita komentar Klausa Herrmanna. Oni to uspoređuju s pričom iz The Washingtona Posta o čovjeku koji ne posjeduje pametni telefon i upravlja životom koristeći papirne karte i knjige. Ovaj čovjek izbjegava digitalne smetnje čitanjem, što mu omogućuje da se dublje poveže s ljudima i književnosti. Autor zatim opisuje svoje iskustvo posjete parku, gdje promatraju prirodu i razmišljaju o odsustvu moderne tehnologije.
Procjena pristranosti (Sredina): U članku se govori o političkoj ličnosti (Herbert Kickl), ali je okvir uglavnom refleksivan i promatrački, a ne pristran.




