United KingdomLoša prisutnost u školi povezana je s negativnim utjecajima na ponašanje mladih i buduće zdravlje, što postaje značajna zabrinutost za javno zdravlje zbog rastućih stopa odsutnosti od pandemije COVID-19. Sistematski pregled i meta-analiza objavljena u * Journal of Epidemiology & Community Health * ispitali su 61 randomizirano kontrolisano ispitivanje (RCT) iz Australije, Kanade, Novog Zelanda, Velike Britanije i SAD-a, fokusirajući se na intervencije usmjerene na poboljšanje prisutnosti. Studija je otkrila da su roditeljska uključenost i poboljšana komunikacija s roditeljima dosljedno poboljšala prisutnost, dok su druge strategije poput poučavanja društveno-emocionalnih vještina i ciljanih intervencija u ponašanju pokazale manje dosljedne rezultate. Istraživači su naglasili potrebu za višestrukim pristupima koji se bave korijenima uzroka odsutnosti, posebno za siromašne učenike, i istaknuli su važnost trajnog sudjelovanja roditelja i programa mentorstva.
Procjena pristranosti (Sredina): Iako se tema odnosi na obrazovnu politiku i javno zdravlje, što može imati političke implikacije, okvir ostaje objektivan, pozivajući se na akademske studije i mišljenja stručnjaka iz različitih područja.
