Knjižari u više zemalja, uključujući Novi Zeland, primili su masovne narudžbe od nepoznatih kupaca, često navodeći nejasne ili rijetke naslove. Ove se knjige šalju u skladišta, gdje se navodno fizički uništavaju, odrežu kralješnice i skeniraju stranice, kako bi se obučili veliki jezički modeli poput Claude-a iz Anthropic-a. Ova je praksa izazvala zabrinutost među knjižarima i autorima, koji tvrde da takvi postupci potkopavaju kulturnu i povijesnu vrijednost knjiga. Neki izvještaji sugeriraju da tvrtke za umjetnu inteligenciju koriste ove knjige kako bi izbjegle "kontaminaciju umjetnom inteligencijom", dok drugi naglašavaju pravne bitke oko autorskih prava i etičke implikacije uništavanja knjiga umjetne inteligencije za fizički razvoj.
Procjena pristranosti (Progresivno): U članku se ističe uništavanje fizičkih knjiga za obuku umjetne inteligencije, naglašavajući kulturne i etičke zabrinutosti koje su pokrenuli knjižari i autori.
Zašto činjenice (85): The article accurately reports the situation described in the primary source document from RNZ, including the bulk orders from a Canadian buyer, the specific types of books requested, and the connection to AI companies like Anthropic's Project Panama. It also mentions the global nature of the issue
Zašto objektivnost (80): The article presents the issue in a somewhat alarmist tone, using phrases like 'coming for second-hand books' and 'sinister than that.' While it remains focused on facts, the framing suggests concern about AI's impact on books, which may lean slightly towards a critical perspective of technology.





