Gerhard Karner: Vladavina prava zahtijeva snagu i zube

Gerhard Karner, austrijski ministar unutarnjih poslova, tvrdi da "vladavina prava treba snagu i zube" tijekom intervjua s Kurierom. Govoreći ubrzo nakon što je predstavio najniži broj azilnih zahtjeva u dvije decenije, Karner je naglasio uspjeh austrijskih napora da se spriječe migracije kroz domaće i europske promjene politike.

Karner je priznao važnost i faktora privlačenja i pritiska u oblikovanju migracijskih uzoraka, navodeći povećane mjere poput strožih kontrola na unutarnjim granicama i poboljšane zaštite duž vanjskih granica, osobito na bugarsko-turskoj granici, kao ključne doprinosnike smanjenju zahtjeva za azil.

Karner je odbacio pristup Neppa kao pogrešan, tvrdeći umjesto toga da desničarske stranke često promovišu upravo one uvjete kojima se tvrde da se protive. Referirao je na nedavne događaje u španjolskoj sjevernoafričkoj enklavi Ceuti, gdje su tisuće migranata pokušalo preći u Europu. Prema Karneru, odgovor nije došao od ljevičarskih grupa, koje tradicionalno pomažu migrantima, nego od krajnje desničarskih figura poput Martina Sellnera, koji su koristili društvene medije kako bi potaknuli strah i sugerirali da je Europa preplavila. Unatoč blizini Ceute Africi, Karner je tvrdio da su ti pojedinci proslavili priliv kao sredstvo za stvaranje političkog zamaha.

U odgovoru na zabrinutost zbog dezinformacija, Karner je potvrdio da Austrija koristi platforme društvenih medija kako bi se suprotstavila lažnim pričama koje šire krijumčari.

On je priznao šok uzrokovan slikama iz Ceute, napominjući da je situacija dovela do najveće operacije repatrijacije u europskoj povijesti, s između 70.000 i 80.000 osoba kojima je uskraćen ulazak.

Karner se također obratio mogućnostima sličnih incidenata koji se događaju duž balkanske rute, upozoravajući da bi se kriminalna aktivnost mogla dogoditi ako jedna zemlja postane frustrirana europskim politikama. Naglasio je nužnost pripremljenosti i potvrdio svoje uvjerenje da se vladavina prava mora provoditi odlučno. Nagovestio je uspostavljanje centara za vraćanje izvan Europe, opisujući ih kao stvarnost koja bi bila nezamisliva prije samo tri godine. Iako je odbio navesti lokacije, spomenuo je da pet zemalja, uključujući Dansku, surađuje, a svaka se bavi različitim dionicima, a sve uz zadržavanje diskrecije.

Rasprava naglašava složenu interakciju između nacionalnih i transnacionalnih strategija u upravljanju migracijskim tokovima, istaknuvši kako izazove, tako i evoluirajuće pristupe unutar Europske unije.