Šokantne priče o životu Dalita iz margina punjabijske mašte

Knjiga pod nazivom Gangrene, objavljena pod naslovom Punjabi Dalit Short Stories, pokrenula je intenzivno razmišljanje o ulozi kaste u oblikovanju društvenih struktura u Punjabu. Antologija, koju su sastavili Akshaya Kumar i Navdeep Singh, sadrži 12 priča napisanih od strane različitih autora, prevedenih iz više punjabi dijalekata i obuhvaća gotovo pet desetljeća. Ove priče istražuju živote Dalita, povijesno marginaliziranih zajednica u Indiji, i izazivaju dominantnu kulturnu mašta usredotočenu na agrarno obilje, proslavu i povijesnu traumu.

U početku, izraz je evocirao slike fizičkog propadanja, ali kako se čitatelji bave pričama, metafora se razvija kako bi odražavala šire društvene probleme. Antologija ističe kako kasta nastavlja utjecati na pristup zemlji, radu, intimnosti, želji, sjećanju i nasilju, često ostajući neistražena u glavnom diskursu. Punjab, dom najvećeg udjela dalita među indijskim državama, sadrži povijest koja je dugo ostala na rubu javne svijesti.

Kumar i Singh koristili su pristup poznat kao "afektivni prijevod", čiji je cilj bio uhvatiti ne samo doslovno značenje tekstova, već i njihove emocionalne i kulturne kontekste.

Glavni junak, poznat po svom kastnom imenu, a ne po svom osobnom imenu, je dalitski ručni radnik koji pristaje popuniti rupu uz cestu za minimalnu plaću. Njegovo prihvaćanje niske plaće odražava dublju internalizaciju kastnih normi, gdje su služba i podložnost uokvirene kao vrline.

Ova tendencija da se poziva na natprirodno umjesto da se suočava sa strukturnom nepravdom naglašava načine na koje kastni sustavi zataškavaju vlastite štetne stvarnosti. Attarjit koristi ovu naraciju kako bi proširio koncept gangrene, sugerišući da ona predstavlja ne samo tjelesni propadanje, već i postepenu eroziju sposobnosti društva da prepozna svoje moralne nedostatke. U drugoj dirljivoj priči, Gangrene, Attarjit istražuje složenosti ljubavi i kaste. Jagtar, Dalit muškarac, i Param, žena iz potlačivačke kaste, razvijaju osjećaje jedni za druge. Oni vjeruju da obrazovanje, ljubav i egalitarni principi sikizma mogu smanjiti podjelu.

Međutim, njihova veza na kraju propada, otkrivajući uporne prepreke koje nameću kaste. Njihova nesposobnost da prevaziđu ove podjele naglašava trajnu prirodu predrasuda zasnovanih na kastama, čak i u društvima koja tvrde da podržavaju jednakost. Antologija tako predstavlja višestruki prikaz Dalitovih iskustava, izazivajući dominantne narative koje često zanemaruju ili marginaliziraju ove glasove.