Za jednog mladog izbjeglice iz Ugande košarka je više od igre

U Ugandi, gdje su vjerski redovi povijesno igrali važnu ulogu u službi zajednici, postavlja se pitanje: tko će se brinuti o ovim ženama kada više neće moći dati natrag na način na koji su nekad?

Situacija je osobito dirljiva s obzirom na povijesni doprinos ovih redovnica. Već desetljećima su bile instrumentalne u pružanju obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne podrške lokalnom stanovništvu. Njihova je prisutnost često popunila praznine koje su ostavile slabo financirane javne usluge, osobito u ruralnim područjima gdje su resursi oskudni. Sada, kako mnogi od njih starnu, teret održavanja ove baštine pada na sve napete institucionalne okvire.

Ova zabrinutost nije jedinstvena za Ugandu. Po cijelom svijetu, vjerski redovi i slične skupine suočeni su s smanjenjem broja aktivnih članova zbog promjena društvenih normi, ekonomskih pritisaka i promjena prioriteta unutar vjerskih zajednica.

Istodobno, priče o otpornosti i inovacijama pojavljuju se iz neočekivanih kutova. Jedan takav primjer dolazi iz Akademije košarke za izbjeglice (RBA), inicijative koju je osnovao Stephane Kulimushi, mladi izbjeglica iz Demokratske Republike Kongo (DRC). Za Stephanea, košarka je više od sporta - to je alat za osnaživanje, obrazovanje i osobni rast. Nakon što je pobjegao iz svoje domovine i naselio se u Ugandi, iz prve ruke je svjedočio teškoćama s kojima se suočavaju raseljeni mladi.

Odlučan napraviti razliku, Stephane je pokrenuo RBA 2020. godine, nudeći platformu za izbjeglice i marginalizirane mlade kako bi se razvili i fizički i intelektualno.

Kroz RBA, Stephane pruža mentorstvo, koučing i obrazovnu podršku, pomažući mladima da steknu vještine potrebne za ostvarivanje svojih ambicija.

Stephaneovo putovanje odražava širi narativ otpornosti među raseljenim pojedincima. Unatoč suočavanju s brojnim preprekama, uključujući financijska ograničenja i zahtjeve za uravnoteženjem akademskih aktivnosti s vođenjem neprofitne organizacije, on je i dalje posvećen svojoj viziji. Njegov rad usklađen je s globalnim ciljevima kao što je Agenda 2030 za održivi razvoj, koja naglašava važnost obrazovanja, prilika i uključivanja za sve ljude, bez obzira na njihov status.

Dok se redovnice u Ugandi pripremaju za svoje sumrakove godine, a inicijative poput RBA-e nude nadu sljedećoj generaciji, razgovor o sustavima podrške nastavlja se razvijati.