Europa ima proračun za obranu.

Europa ima proračun za obranu. Test je sada isporuka. Na ovogodišnjem samitu NATO-a u Ankari, saveznici su najavili milijarde dolara u novim ugovorima o naoružanju i potvrdili svoju predanost povećanju potrošnje na obranu. Europske vlade su donijele ta obećanja, a sredstva su opipljiva: europska potrošnja na obranu udvostručila se od 2019. godine, a do 2030. godine zemlje članice NATO-a planiraju potrošiti preko 800 milijardi eura godišnje, 300 milijardi eura više nego 2025.

Izazov leži u tome može li europska obrambena industrija pretvoriti ovu financijsku obvezu u raspoređivu opremu dovoljno brzo kako bi se napravila značajna razlika. Kašnjenje proizlazi iz neefikasnosti unutar obrambenog industrijskog sustava. Odvraćanje ovisi o nesmetanom lancu od financiranja do ugovora, kroz proizvodnju i raspoređivanje i u kontinuiranu inovaciju na terenu. Ipak, sposobnost Europe da slijedi svoje financijske obveze zaostaje. Kontinent ima šest puta više platformi oružja od Sjedinjenih Država zbog povijesnog udvostručavanja sposobnosti, a ne strateškog udruživanja.

Ovaj fragmentirani pristup dovodi do toga da se proizvodnja širi na brojne male napore koji ne uspijevaju postići ekonomiju razmjera. Nasuprot tome, Ukrajina je pokazala kako se obrambeni sustav može brzo prilagoditi, poboljšati taktiku u roku od nekoliko tjedana i primjenjivati mreže za otkrivanje bespilotnih letjelica koristeći tehnologiju potrošačkog razreda.

Izraelska Željezna kupola, koja je započela s ograničenim kapacitetom i znatno se razvila tijekom vremena, primjer je ovog pristupa. Europska ministarstva obrane već su uspostavila jedinice za nabavu visoke brzine s specijaliziranim timovima i većom tolerancijom na rizik. Ove inicijative trebaju preći od izoliranih slučajeva na standardnu praksu. Drugo, vojna suradnja je od suštinskog značaja za smanjenje fragmentacije. Zajedničkim radom na nabavi, održavanju i obuci, nacije mogu smanjiti troškove i ubrzati isporuku.

Slični pristupi očigledni su u nedavnim bilateralnim pomorskim sporazumima i korištenju sredstava EU-a u Rumunjskoj za nabavu europske opreme uz poticanje lokalne proizvodnje. Treće, industrijska konsolidacija se već odvija i zahtijeva ubrzanje. 5 milijardi prihoda i 25.000 zaposlenika. Spajanja i akvizicije u obrambenom sektoru porasle su za 35% u prvoj polovici 2025. Prema analizi McKinseyja, konsolidacija u kritičnim segmentima lanca opskrbe mogla bi generirati oko 9 milijardi eura godišnje uštede troškova, što bi premašilo proračune za opremu 24 od 30 članica NATO-a u Europi. Najveći potencijal postoji među manjim dobavljačima koji nastavljaju udvostručavati napore jedni drugih.

Harmonizacija standarda, minimiziranje nacionalnih ograničenja i omogućavanje integracije predvođene industrijom dodatno će povećati učinkovitost. Konačno, Europa mora proširiti svoju proizvodnu infrastrukturu. Izgradnja više brodogradilišta, montažnih linija i proizvodnih pogona ključna je za pretvaranje narudžbi u stvarni hardver. U nekoliko područja, kontinentu nedostaje dovoljan kapacitet za zadovoljavanje potražnje. Ulaganje u ove fizičke imovine, zajedno s potrebnim kapitalom, omogućit će obrambenoj industriji da brzo odgovori na hitne potrebe. Pravo odvraćanje zahtijeva teške odluke i podršku javnosti za važnost snažnih obrambenih sposobnosti.

Kako Europa nastavlja usavršavati svoju strategiju, fokus je i dalje na pretvaranju financijskih obveza u operativnu spremnost.