Razgradnja znanstvene autonomije

Predložena uredba izdana 29. svibnja 2026. označava dramatičan pomak u načinu upravljanja znanstvenim istraživanjima u Sjedinjenim Državama. Pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa, politika ima za cilj politiziranje znanosti mijenjanjem procesa dodjele sredstava, učinkovito izostavljanjem recenzije, temeljnog kamena akademskog integriteta, i zamjenom politički imenovanim dužnosnicima koji daju prednost ideološkom usklađenju nad empirijskim dokazima.

Uredba propisuje da sve odluke o financijskoj potpori za istraživanje moraju donositi pojedinci odabrani putem političkih imenovanja, a ne neovisnih panela stručnjaka. Smanjivanjem ocjenjivanja recenziranog ocjenjivanja na jednostavnu savjetodavnu ulogu, vlada pokušava zamijeniti znanstvenu vrijednost odanosti svom političkom programu. Ova promjena prijeti autonomiji institucija kao što su Nacionalni instituti zdravlja i Nacionalna znanstvena zaklada, koji su se povijesno oslanjali na nepristrasne procjene za dodjelu resursa na temelju kvalitete istraživanja i društvenih potreba.

To stvara klimu neizvjesnosti za istraživače, prisiljavajući ih da samocenzuriraju svoj rad kako bi izbjegli gubitak financiranja. Rezultat je zastrašujući učinak na akademsku slobodu, jer znanstvenici mogu oklevati da se bave temama koje se smatraju kontroverznim ili politički osjetljivim. Uredba također izričito zabranjuje financiranje studija povezanih s zdravstvenim nejednakostima, klimatskim promjenama, rodnim identitetom i djelotvornošću cjepiva, područjima od kritičnog značaja za javno zdravlje i socijalnu jednakost.

Zabranom takvih istraživanja, administracija ne samo da mijenja prioritete; ona aktivno potiskuje podatke koji bi mogli osporiti njezinu narativu i informirati odluke o politici. Osim ograničavanja istraživačkih subjekata, politika nameće ozbiljna ograničenja međunarodnoj suradnji. Ograničava putovanja na konferencije, ograničava pristup stranim kolegama i zabranjuje korištenje sredstava za naknade za objavljivanje otvorenog pristupa. Ove mjere ometaju razmjenu ideja i smanjuju vidljivost američkog istraživanja na globalnoj pozornici.

Umesto da se uključi u demokratski diskurs informiran dokazima, vlada nastoji kontrolirati proizvodnju samog znanja. Ovaj pristup rizikuje narušavanje povjerenja javnosti u znanstvene institucije, jer građani mogu početi gledati na istraživanje kao manipulirano od strane političkih aktera, a ne voditi se načelima traženja istine.

U tom kontekstu, administracija ne osnažuje znanstvenike da utječu na politiku, već ih umiruje kako bi spriječila pregled svojih postupaka. Kako politika ide naprijed, implikacije za buduća istraživanja i javno razumijevanje složenih pitanja ostaju neizvjesne. Znanstvenici se suočavaju s sve većim pritiskom da se kreću kroz krajolik u kojem je kompromitirana objektivnost i guše se inovacije. Dugoročne posljedice takvih intervencija vjerojatno će se proširiti izvan akademske zajednice, utječući na javnu politiku, zdravstvenu zaštitu i zaštitu okoliša. Put naprijed je nejasan, ali ulog nikada nije bio veći.