Dežulović: ‘Rade više ne igra Kralja Leara, on jest Kralj Lear. Znam, zvuči otrcano, ali ako ne vjerujete, provjerite mu u osobnoj karti‘

Na otoku Cresu, u blizini obale Istre, u malom kazalištu Malo Brijuno održana je posljednja izvedba Shakespearovog kralja Leara, označavajući kraj gotovo tridesetogodišnjeg putovanja.

Večer je obilježio okrugli stol koji je održan u Ljetnom kinu na Brijuniju, moderirao Branimir Pofuk, a prisustvovali su ključne ličnosti koje su oblikovale povijest Teatra Ulisija, uključujući Tatjanu Aćimović, Marinu Vujčić, Duško Ljuštinu, Borisa Dežulovića, Natašu Govedića, Lenku Udovički i samog Rade Šerbedžiju.

Ove reference, objasnio je, pomogle su znanstvenicima da datiraju izvedbu u 1605. godinu, godinu dvaju zapaženih astronomskih fenomena: pomrčine Mjeseca 27. listopada i potpunog pomrčine Sunca 12. studenog.

Metafora Odiseja u potrazi za domovinom duboko je rezonirala s zajedničkom vizijom grupe o stvaranju jedinstvenog umjetničkog prostora. Ciklus se nastavio do 2026. godine, s još jednim nizom pomrčina, ovaj put djelomičnim pomrčinom Sunca 12. kolovoza, a zatim djelomičnim pomrčinom Mjeseca 28. kolovoza. Dežulović je napomenuo da je konačna postavka Kralja Leara na Brijunu planirana točno za 13. kolovoza, samo dan nakon pomrčine Sunca i 16 dana nakon 80. rođendana Rade Šerbedžija. Rade više ne igra kralja Leara, on je kralj Lear, izjavio je Dežulović. To nije slučajnost, prema Tatjani Aćimović, prvom producentu inauguralne sezone Teatra Ulisses 2001. godine.

Rade Šerbedžija, Lenka Udovički i Borislav Vujčić počeli su ozbiljno raspravljati o ideji o kazalištu na Brijunu oko 2000. godine. "Kralj Lear se na Brijunu nije pojavio slučajno", naglasio je Aćimović. "Ono što je uslijedilo bila je gotovo neobjašnjiva energija, neobjašnjiva sila koja ih je spojila.

U to vrijeme, Mali Brijuno je imao malu infrastrukturu, bez iskustva u organizaciji kazališnih produkcija na otoku, a komunikacija se oslanjala na jednu telefonsku liniju i pozivni internet. Ipak, unatoč ovim izazovima, svi su neumorno radili. Mala soba u prizemlju postala je središte aktivnosti, s više ljudi koji su istovremeno radili, pisali scenarije, organizirali produkciju, rukovali smještajem, slali pisma, ali su se granice između njihovih uloga brzo raspustile. Nitko nikada nije rekao, To nije moj posao, "razmišljao je Vujčić.

Ova atmosfera suradnje i jedinstva položila je temelje za prvu sezonu kazališta Ulysses, projekta koji će se s vremenom pretvoriti u poseban umjetnički pokret ukorijenjen u krajoliku i kulturnoj baštini otoka.