U kolovozu 1988. grupa od sedamnaest turista okupila se na otoku Saplun, koji je dio hrvatskog arhipelaga Lastovo, kako bi doživjela nezaboravan trenutak koji je uhvaćen na fotografiji. Na slici su mladići, neki s bijelijom kosom, a drugi s tamnom frizurom, veseli pozirajući, svi noseći kupaće hlače koje bi danas nazvali speedos. Među njima stoji čovjek u košulji s kratkim rukavima, detalj koji ga izdvaja od njegovih drugara.
Turisti su stigli u hotel Solitudo, koji je nedavno ponovno otvoren nakon desetljeća zatvaranja zbog statusa otoka kao vojne zone nakon Drugog svjetskog rata. Lastovo je konačno otvorio svoja vrata stranim posjetiteljima, označavajući novo poglavlje u svojoj povijesti. Fotografija obuhvaća više od samo slučajnog okupljanja.
Na stolu pred turistima ležala je velika posuda u kojoj se nalazio tradicionalni jelo napravljeno od fino isečene rakije, lokalnog duha, pomešanog s krumpirom, češnjakom i maslinovim uljem. Jelo, lokalno poznato kao zelje na tabak, bilo je jednostavno, ali srdačno priprema koja je okupila ljude. Među grupom bile su dvije osobe koje su kasnije postigle izvanredan uspjeh u svojim područjima. Jedan je postao poznati glumac po imenu Zijah Sokolović, dok je drugi bio košarkaš po imenu Slavko Kotnik, visok 205 centimetara. Fotografija prikazuje Kotnika u zadnjem redu, njegova prisutnost privlači pozornost.
Između njega i Sokolovića stoji fotograf, postavljen točno između dvije zvijezde budućnosti. Njegova majka, koja sjedi s njegove desne strane, toplo se smije, njen izraz je jedan od mirnog ponosa. Fotografija također uključuje nekoliko žena, čiji smijeh i geste sugeriraju živu i ljubaznu scenu. Fotograf se sjeća kako je jedna od tih žena, bosanski komičar, izazvala smijeh od svih oko njega s primjedbom koja je bila i humoristična i neočekivana. Sjećanje na taj trenutak ostalo je s njim, trenutni snimak vremena kada su se ljudi različitih pozadina mogli okupiti bez podjela koje bi uskoro slijedile.
Sljedećeg jutra, grupa se raspršila, svatko se vratio u svoj život. Zajedničko iskustvo, iako kratko, ostavilo je trajan dojam. Kako se Jugoslavija počela raspuštati, mnogi prisutni našli su se razdvojeni granicama koje su nekad slobodno prelazili. Fotografija je, međutim, ostala, opipljiva veza s prošlošću kada je putovanje bilo neograničeno i prijateljstva su se formirala uz zajedničke obroke i priče. Danas, slika još uvijek drži 17 figura, nasmiješenih i bezbrižnih, zamrznutih u vremenu.
★
Neka vijesti ostanu poštene.
ObjectiveNews financiraju čitatelji i bez oglasa je – pristranost vam pokazujemo, ne skrivamo. Podržite neovisno novinarstvo za 4 €/mjesec.
Postani podupiratelj